Sve po?inje licem

EMANUELE VENTANNI »DOJMLJIVOŠ?U DUŠE« PREDSTAVLJA SE U GROŽNJANU
U Gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu do 5. rujna samostalno izlaže svoje radove pod nazivom »Dojmljivost duše« talijanski umjetnik Emanuele Ventanni. Uvijek eksperimentiraju?i na temu ljudskog tijela, Ventanni nakon na Umjetni?kom institutu Borgo Sansepolcro u Toscani po?inje stvarati u više likovnih tehnika. Ovaj umjetnik je zapo?eo izlagati ve? u svojoj dvadesetoj godini, 1981. godine, a nakon dvadeset godina predstavljanja u domovini i u inozemstvu, napose u Francuskoj, zapo?inje njegova serija suradnji sa Republikom Slova?kom te je zbog promocije talijanske umjetnosti u Slova?koj i Slova?ke u Italiji, nagra?en Medaljom za slova?ko – talijansku suradnju. Ventanniju je dodijeljena i prva nagrada na Prvom me?unarodnom Biennalu suvremenog slikarstva u Minsku. Uz Mariju Horvàthovu inicijator je projekta »Contemporanea Arte Italiana tra forma e colore«, a u svojem rodnom mjestu Umbertride, na sjeveru talijanske pokrajine Umbria, Ventanni vodi likovni program u vlastitom atelijeru SantAgostinoArteContemporanea. U predgovoru njegovoj izložbi »Dojmljivost duše« Eugen Borkovsky, voditelj programa Gradske galerije Fonticus Grožnjan, izme?u ostalog zapisao je: »Sve po?inje licem. Lice je osnovna oznaka identiteta. Lice govori o našem unutarnjem stanju ili nosi željenu grimasu. To je dio tijela koji je neponovljivo osoban. Dio tijela koji nas ozna?uje kao pojedinca. Tijekom povijesti umjetnosti, odnosno povijesti oblika, ?ovjek je bio najobra?ivaniji likovni motiv bilo da je vizualiziran prikazima tijela ili je pažnja usmjerena na glavu. U našem slu?aju, Emanuele Ventani pažnju usmjeruje na lice. Uvijek su to ženske glave s kosom kojima pridružuje vrat, ramena ili ponekad ruke. Autor se služi slikarsko - crta?kim metodama uz „sfumatiranje“ neslikarskim postupcima. Prisutne su tonske gradacije od svijetlog okera do zagasito sme?e boje. Poput starih fotografija koje obilježuju sepia tonovi.  Autor motivima ne prikazuje ambijent u kojem bi se mogli nalaziti. On ih izrezuje, izolira. Svakom portretu dodaje posebnu pozadinu. To je uvijek površina prekrivena snažnim, jednakomjernim kolorom. ?ini nam se kao da odre?eni namaz boje odgovara stanju motiva ili da odre?eni ton motivu poja?ava izraz koji autor želi izgovoriti. Djevojka, žena prikazana je na velikom formatu. Hrabri izrez, filmski kadriran, aktivira atmosferu i nosi snažnu poruku autorskog iskaza…
Akterica je zadubljena u svoje trenutno stanje: razmišljanje, opuštanje, komuniciranje pogledom...  Kasnije umjetnik uzima isti model i, druga?ije ga doživjevši, intervenira na nov na?in. On ujedinjuje ponavljanje obrade motiva sa novim doživljajem. Rezultat je tako?er nov, ali, za?udno, opet snažan. Autor je slijedom oblikovao stanja svojih melankoli?nih motiva. Pristupio im je decentno bilježe?i im anatomske karakteristike i smisao. Prolaze?i galerijom, postajemo svjedoci iskaza o osobnom. O?ito je da je umjetnik motive doživio kao senzibilna osoba bez obzira na to je li ih vidio o?ima, prenosio sa fotografije ili osjetio nutrinom. ?in uživljavanja u stanje motiva on izgovara pomalo nadrealisti?ki. Znatno uve?anim formatima, senzualni dojam koji izazivaju prezentirana lica miješa se s zna?enjskom porukom...
Fotografski pristup motivu unosi posebnu zanimljivost jer uvjetuje tra?ersko razmišljanje: tko su i što su ove žene / ova žena u odnosu na umjetnika.  O?ito je da je Ventanni model doživio kao umjetnik istraživa?, a manje kao muškarac. Njegovo slikarsko promišljanje raš?lanjuje konvencionalnu sliku stvari ili – preciznije - raš?lanjuje pristup motivu. Ali, portret je i znak društvenih pravila jer  umjetnik kao i promatra? ima mo? da otvori ili zatvori neke od prolaza k percepciji. Radovi su nastali na temelju portreta, no ovo nije izložba portreta. Pred nama je kolekcija stanja. Zbirka emocionalnih situacija modela doživljenih kroz prizmu autorovog doživljaja…
Na radovima ?itamo cijeli proces: Emanuele Ventani ulazi u prostor modela koji mu dopušta prisustvo. Tu, bez režije ili uz minimalno poziranje u jeku doga?anja, bilježi situacije. On, poput tata, krade trenutak, atmosferu. Svojom radoznaloš?u on stvara album, dnevni?ki zapis. Ovjekovje?uje trenutak atmosfere likom apartne žene. ?injenica psihološke interakcije daje posebnu kvalitetu ovim likovnim bilješkama. Rezultat je vise nego dokument. Ventanni ?ini krokije stanja melankoli?ne duše. Ova kra?a, na zadovoljstvo kradice i okradenog, biva sažeta u format umjetni?kog predmeta.« (N.T.)