Susret klapa Labin 2008.

PREDSTAVLJAMO: MERI CETINI? I TEDI SPALATO
Bliži nam se i taj trenutak. Jedan od najboljih susreta klapa u Hrvatskoj stigao je pred svoje drugo izdanje. Sutra ?e se na starogradskom trgu ponovo okupiti krema hrvatskog klapskog pjevanja i prirediti nam, sigurni smo, još jednu ve?er za pam?enje. Svi sudionici s oduševljenjem ?ekaju sutrašnji nastup i redom obe?avaju da ?e biti još bolje nego lani, iako je to teško nadmašiti. Karte za sjedenje su planule, me?utim, onih za stajanje biti ?e dovoljno na ulazima, tako da ?e u?i svi koji se u subotu nave?er upute u labinski stari grad. Promet kroz stari grad zatvara se u 18.00, dok ?e se ulazi za gledatelje otvoriti u 19.45 sati. Koncert po?inje u 21, i trajati ?e više od dva i pol sata. Sve nam govori da se u Labinu sprema spektakl kakvog ?emo svi sigurno dugo pamtiti.
MERI CETINI?
Ro?ena je 15.06.1953. u Splitu, porijeklom iz Blata na Kor?uli. Završila je srednju Muzi?ku školu «Josip Hatze» i Pedagošku Akademiju, smjer Glazba, u Splitu. 1968. pobje?uje na natjecanju mladih pjeva?a «Raspjevano prolje?e» u Splitu. Stariji brat Ante, cijenjeni basist i aranžer grupe «Delfini», u to vrijeme sura?uje sa mnogim tadašnjim nadarenim i uvaženim glazbenicima, pa tako Meri ve? kao 15-godišnjakinja sudjeluje i svira Hammond orgulje na pojedinim njihovim suradnjama i snimkama (Toma Bebi?-Leute moj). Uskoro postaje ?lanica mlade grupe «Che» gdje svira orgulje i pjeva. U 17. godini prelazi u grupu «Delfini» kao vokalni solist te odlazi na prvu turneju po bivšem SSSR-u. 1972. sa Slobodanom M. Kova?evi?em osniva grupu. «More» u kojoj Meri svira klavir, pjeva te je uz S.M.Kova?evi?a skladatelj i aranžer grupe. Nakon nekoliko godina rada s grupom »More» i nekoliko velikih uspjeha s pjesmama: «More», «Ti si moj san», «Gdje god da po?eš», «Samo simpatija» i dr., napušta grupu i zapo?inje solisti?ku karijeru. Glavnog suradnika pronalazi u bratu Anti Cetini?u (basist, aranžer, snimatelj, producent) koji ve? tada živi u Nizozemskoj te s njim snima nekoliko slijede?ih solisti?kih albuma: «Meri» (1979) -zlatni - snimljen u Zagrebu s vode?im studijskim glazbenicima i Zagreba?kim solistima. «Ja sam žena» (1980) snimljen u Arnhemu, Holandija, prvi je njen kompletan autorski album. Album je postao dijamantni i kao takav prvi u Hrvatskoj pop glazbi. Na albumu sudjeluju i neki holandski glazbenici. «U prolazu» (1981) –platinasti, «As» (1982) –platinasti, «Prašina s puta» (1983) -zlatni - album godine u ex-Yu. Na svim ovim albumima ve?inu pjesama je Meri sama skladala, neke na vlastite, a neke na tekstove Jakše Fiamenga, Krste Jurasa, Mom?ila Popadi?a, Ivice Flescha…
Paralelno s ovim autorskim albumima u suradnji sa skladateljem Zdenkom Runji?em godinu za godinom kao vokalni solist ostvaruje uspjehe na Splitskom festivalu s pjesmama «?etri sta?una», «U prolazu», «Lastavica», kao i kasnije s pjesmama «Konoba» (S.M.Kova?evi?-R.Šunji?), «Zemlja dide mog» (V.Bar?ot-I.Cetini?). Na festivalu Split 1989. izvodi vlastitu skladbu «Dome moj» i osvaja 3.nagradu publike. Ista skladba doživjela je i stranu verziju. Snimljena je u Belgiji 1990. pod nazivom «Veel te mooi» u izvedbi dueta Sanne en Erik van Neygen i postala njihov najve?i hit. U to vrijeme održava brojne solisti?ke koncerte širom zemlje, a ?esto odlazi i na turneje po Kanadi, SAD, Australiji. Dobiva nekoliko važnih priznanja i nagrada: Proglašena je pjeva?icom godine 1981. i 1982. za cijeli teritorij bivše države. 1983. dobiva "Zlatnu pticu" za izvanredne diskografske uspjehe (nagrada za prodanih 1,000,000 nosa?a zvuka) te Estradnu nagradu 1988. g. Od 1978. ima status slobodnog umjetnika, a 2005. primljena je u redovno ?lanstvo Hrvatskog društva skladatelja. U Zagrebu 1998. snima jos jedan autorski album «Putovanja» sa studijskim muzi?arima grupe Songkillers. Na ovim pjesmama sama je radila i aranžmane te produkciju uz suradnju Ante Pecoti?a, Joška Banova i svoje k?eri Ivane. Za slijede?i live album «Malo mora na mom dlanu», snimku koncerta iz splitskog HNK, dobiva nagradu Porin za najbolji album zabavne glazbe 2002. Nekoliko zadnjih godina nastupa na Festivalu dalmatinske šansone u Šibeniku s vlastitim skladbama: «Rijeka bez povratka», «Griža», «Kruh i sol», «U samo?i prolazi mi vrime»…te za njih dobiva nekoliko nagrada. 2005., nakon dugo vremena ponovo nastupa na Splitskom festivalu i to sa svojom jazz skladbom «Sjena tvoga tila» uz pratnju  grupe «Black Coffee». Po?etkom iste godine objavljena je u izdanju diskografske ku?e Croatia records «Meri Cetini? - Zlatna kolekcija», dvostruki CD sa 40 uspješnica iz Merine karijere. Najnoviji studijski album »Tiramola» snimljen je u Splitu u suradnji s jazz grupom »Black cooffe», a objavljen je 2006. u izdanju Croatia Records.
TEDI SPALATO
Ima nešto blago, sjetno, obazrivo i umornoj duši blisko u tradiciji dalmatinske glazbe i mimo klapskog izri?aja. To što je kroz dugi niz godina politika naših morskih festivala nalagala eksploataciju jadranskog melosa tako što ga je nemilosrdno stapala sa bezvrijednom zabavnja?kom formom, bacilo je sliku u svijest zahtjevnijih konzumenata da je dalmatinska glazba jednostavno takva - bezvrijedna. Ono malo kvalitetnih pjeva?a i autora te struje se paralelno uzdizalo u nebesa, no pravog sljedbeništva nije bilo. Gledaju?i retrospektivno, omjer dobrih i loših pjesama na tim festivalima kao jedinom poligonu za mladog umjetnika koji želi njegovati izri?aj svog podneblja je jedan naspram pedesetak. Ne zaboravimo da je upravo taj oskvrnuti mediteranski štih predstavljao favoriziranu formulu, ako ne favoriziranu onda naju?estaliju. Tedi Spalato je takore?i stari debitant ?iji su prvi diskografski koraci vezani uz drugu postavu grupe More tijekom 80-ih godina, koju ubrzo napušta, ali ne i more kao lajtmotiv i životnu inspiraciju. Zatvorio se u sebe, njegovao barski (konobarski) izri?aj sve do 1999. kada objavljuje svoj prvijenac kojime staje uz rame Arsenu, Oliveru, Ibrici i Gibonniju. Nastupi na festivalima gdje podastire pjesme van konkurencije nisu izostali, a vjerojatno ni ne?e jer jedino tu leži zarada. Bitno je razlu?iti da Tedi pjeva o sebi bitnim malim stvarima koje tangiraju breme što kroz povijest terete njegove suzemljake, da je u tome iskren, ne naprasan i nije mu problem odvojiti pola godine kako bi snimio ovaj intiman album. Možda bi mu bilo draže re?i plo?u, gotovo u cijelosti odsviranu uživo sa samo par digitalnih zahvata. Tako?er bitna distinkcija izme?u njega i ostatka estradnog svijeta. Glazbenici uz orkestar pod vodstvom Ante Gela dali su materijalu ono najvrjednije, svoju svira?ku zanesenost, taman toliko discipliniranu da Tedijev smiruju?i patinasti vokal ostane u željenome prvome planu. Ako bi cjepidla?io, produkcija i master nemaju potrebnu dozu topline sukladno sadržaju, ali, što je tu je. Njegovu razli?itost potkrjepljuje i naslušanost glazbenih velikana ?iji omoti plo?a iz vlastite kolekcije sigurno ne krase bez razloga unutrašnjost njegovog (nažalost lošeg) cd kavera: Miles Davis, Ella Fitzgerald, Django Reinhardt, The Beatles, Arsen Dedi?... Usudio bih se re?i da je poslije Arsena i Ibrice, Tedi naš najnoviji kantautor koji njeguju?i glazbeno lirske specifikume svoje rodne grude može konkurirati svjetskim kantautorskim kalibrima ?ija je glazba ?esto i osiromašena za makar natruhu njihovog nativnog melosa. Fenomenu boli koji uvelike pokre?e njegovo stvaralaštvo pristupa sa poštovanjem, tako što ga ne svodi na kakvu urotu više sile protiv ?ovje?anstva, ve? ga ponizno prihva?a satkaju?i od njegovih posljedica svoje pjesništvo. Tedi ne zanire u ponore bezna?a poput Nicka Drakea, ni misti?ne ljepote Leonarda Cohena. Kako sam kaže: "tekstovi odišu vje?nom tematikom (ljubav, duhovnost, more) te pitanjem smisla ovog našeg puta na Zemlji. Neke pjesme su nostalgi?ne i tužne, ali svaka od njih na kraju nosi duboku poruku nade i vjere u život".  (REX)