BRGA I DOLINE
Drugo jutro krećemo jugoistočno prema gradu Dongoli. Ceste su relativno dobre, putem vidimo mnogo kineskih radnika koji grade ceste i voze velike strojeve. Bio je lijep i topao dan u Sudanu. Nakon 50 kilometara vožnje sretnemo Christiana koji je hodao cijelo vrijeme dok smo mi bili u Wadi Halfi. Temperature su visoke. Svaka čast njemu što može hodati po takvim temperaturama dok se mi grijemo i u klimatiziranom autu. Dajemo Cristianu vode i nešto hrane da ima za po putu. Christian nam kaže da su sela toliko udaljena u Sudanu da gotovo ne može stići iz jednog u drugi s rezervom hrane, no na sreću, uvijek netko stane s autom i da mu nešto hrane. Mi putujemo u grupi s Klausom na Yamahi i Raphaelom i Johannesom u Land Roveru no predvečer se odlučimo odvojiti jer oni hoće ići brzom cestom prema glavnom gradu Khartoumu a mi odlučimo ići istočnije prema gradu Karima gdje ćemo posjetiti malo poznate sudanske piramide. Cijeli dan vozimo kroz pustinju. Vidimo naseljena područja gdje život mora da je jako težak. Gotovo da nema ničega okolo osim pijeska. Temperatura je 50°C i to u hladu a hlada nema. Mi nalazimo mjesto za kampiranje i dižemo logor. Iako je sunce palo, metal na šatoru i autu je toliko topao da ga je gotovo nemoguće dirati. Spremimo dobru večeru i idemo spavati.
Ujutro se budim prvi. Vani je totalna tišina. Pustinja je predivna. Tek nakon nekog vremena vjetar počinje lagano puhati i kotrljati pijesak po pustinji. Čeka nas dugi dan vožnje pa što prije krenemo imat ćemo više vremena za piramide. Ceste su gotovo nove, većina je tek završena. Pred večer stižemo u Karimu. Karima je malo mjesto koje ima gotovo perfektno sačuvane piramide. Zanimljivo je to što iako su Karima piramide jedne od najsačuvenijih, gotovo su potpuno nepoznate u svijetu. U enciklopediji nema ništa o njima, Sudan ih gotovo nema na mapi a ni ulaz se ne naplaćuje. Da se mene pita, što duže tako ostane - to bolje.
Nakon sudanskih piramida krećemo prema glavnom gradu Sudana - Khartoumu. Mjesto gdje ćemo ondje prenoćiti, zove se ‘Blue Nile Sailing Club’. I dok sam ja očekivao mjesto glamurozno koliko i ime, Blue Nile Sailing Club je parkiralište s nekoliko brodova koji su razbacani po posjedu. Temperatura je još uvijek 50°. Dobra vijest je ta što ondje ponovno srećemo naše nove prijatelje, Klausa, Johanna i Raphaela.
Khartoum je glavni grad Sudana sa svojih milijun stanovnika. Nalazi se na ušću Plavog i Bijelog Nila gdje se obje rijeke spajaju u glavni Nil.
Uspijemo se malo odmoriti u Khartoumu te krećemo dalje. Zbog nestabilne situacije u zemlji ne želimo ovdje provesti vremena više nego što trebamo.
Krećemo prema Etiopiji. Granica nije daleko i ceste su relativno dobre, samo tu i tamo ima neki dio ceste koji fali tako da brzina je spora ali barem je ugodno za putovati. Klaus odluči ostati u Khartoumu još nekoliko dana da napravi vizu za Keniju. No mi nastavljamo dalje s Johannesom i Raphaelom. I dok se mi bližimo granici, nervoza se javlja jer nismo baš imali sreće u zadnje dvije granice.
Približavamo se graničnom prijelazu. Da nam GPS nije rekao da je granica tu di je, bili bi prošli bez da stanemo. Izgleda kao naselje uz cestu s nekoliko kučica izgrađenih od blata. Kompjutera nema tako da naša imena kontroliraju kroz nekoliko debelih knjiga i mi samo sjedimo i čekamo. Procedura traje otprilike sat vremena. I dok su nam prekontrolirali putovnice i ustanovili da nismo kriminalci na sudanskoj crnoj listi, pala je noć i carina se zatvorila. Nema druge, opet moramo kampirati na granici. No to za nas nije ništa novo. Navikli smo i na gore. Kad si razmislim koliko smo novaca „zašparali“ spavajući po granicama, nije to ni tako loše. Hm… No ovoga puta spavamo na otvorenoj granici, tako da 200-tinjak ljudi koje dolazi na granicu mijenjati novac na crno ili prodavati stvari, sad je oko našeg auta i gleda nas što radimo. Da je to u nekoj drugoj zemlji, stvarno bi se brinuo. Ali pošto smo na granici između Sudana i Etiopije, nismo se previše uzrujavali. U Sudanu smo zaista naišli na dobrodošlicu lokalnog stanovništva pa nas je to još uvijek nekako držalo. Digli smo šatore i otišli spavati. Kad smo se udaljili, okupljena masa je napravila isto i rasčistili su se oko auta. Kad smo se probudili drugo jutro, oko nas je sjedilo pedesetak ljudi i gledalo u naša auta. Pošto nisam navikao da me toliko ljudi gleda, prvi jutarnji zov prirode je bio izazov. I dok su se svi ostali probudili ja sam već uspio imati pečatiran Carnet od ljubazne gospođe koja radi na carini. Pakiramo se i krećemo u novu državu - Etiopiju.
Vjerovatno ovaj zadnji događaj može sumirati Sudan kao državu. Ukratko; Politika - sačuvaj Bože, Narod - hvala ti Bože! (REX)
-45x45.JPG){kind=small}
-45x45.jpg){kind=small}
Fotografije vezane uz članak