Sto i nešto dana na mom srcu leži rana

Sto i nešto dana na mom srcu leži rana-84711

ISTRA 1961 JOŠ UVIJEK U ŽIVOTU NA VAGI
Niti nakon sto i nešto dana od kada je objavljena javna prodaja nema naznaka da će najveći sportski „mufljuz“ koji je ikada kročio na istarski poluotok prodati „funadče“ koji su ostali, a koje zovemo NK Istra 1961.

Još uvijek se u Puli stvari ne nazivaju pravim stvarima. Još uvijek se Glovera naziva jednim od mnogih u nizu loših gazdi, još uvijek je pojedincima lakše tvrditi da su „svi isti“ i na taj način abolirati sportski zločin kojeg je počinio dvojac Glover-Karaselimović uz obilatu potporu lokalnih nabiguzica i uvlakača na svim razinama.

Nikada nitko nije pobjegao i ostavio na cjedilu ne samo igrače nego i zaposlenike, nikada nitko nije ostavio takvu pustoš, nikada nitko nije ostavio prazan račun do te mjere da se niti toaletni papir više ne može kupiti.

Navijači trebaju znati da su dvojac i  i njihovi jataci, čija je imena mučno i izgovarati,  prije same blokade navodno temeljito počistili račun koji se počeo puniti transferom Mate Miloša i uplatom HNS-a.

Skinuli što se skinuti dalo i ostavili klub na milost i nemilost "tržištu". Ostavili klub da se nekim čudom spasi sam od sebe ili da ga pomognu oni koji niti smiju niti imaju obvezu spašavati nečije privatno vlasništvo.

Sjetite se samo s kojom dozom bahatosti su Glover-Karaselimović i „domaći izdajnici“ isticali svoje privatno vlasništvo, pravo da sa svojim novcem rade što žele i da se ljudi moraju naviknuti na neka nova pravila.

E sada ta pravila nitko ne spominje niti želi spomenuti  jer je najlakše tvrditi da su „svi isti“.
Isti su bili oni u socijalizmu, isti su bili oni u staroj Istri, isti su bili Jergović i društvo, isti su bili ovi od Ščeglova i na kraju Glover-Karaselimović su isti…

No ako s želimo figurativno poigrati s pretpostavkom da su „svi isti“ pokušajte zamisliti situaciju u kojoj se sve navedene grupacije i pojedinci koji su upravljale klubom prošeću Pulom, sjednu na kavu negdje u centru grada.

Svi oni iz socijalizma sjede u svom gradu, niko nije nikada pobjegao, Jergović je tu, bio je na većini utakmica, Ščeglov je redovni gost Pule i pulskih restorana, svi oni bez ikakvih problema žive svoje živote.

Mislite li da bi Michael Remo Glover imao hrabrosti prošetati gradom u kojem je glumio „velikog gazdu“, bili imao muda popiti kavu u centru, bili njemu i „malom zalizanom“ bilo ugodno nakon svega uzdignuta čela prošetati tržnicom ? Nisam siguran…

Sigurno ih nitko ne bi taknuo jer je Istra takva, no još uvijek vjerujem da bi trebalo imati muda sjesti i pogledati ljude u oči.

Ono što treba izdvojiti nakon „sto i nešto“ službenih dana su neki pojedinci koji naprosto treba izdvojiti.

Glover je na vjetrometini ostavio Darka Podnara, osobu koja je u ovim  kriznim danima istinski pokušala spasiti što se spasiti da, možemo o njemu misliti ovo ili ono ali je činjenica da je on jedini ostao nad onim što su Glover-Karaselimović i „domaći izdajnici“ ostavili u „amanet“ istarskoj sportskoj javnosti, istarskom narodu i istarskoj politici.

Darko Raić-Sudar je osoba koja će na kraju zbog balansiranja između sporta, politike, vlasnika, igrača i egzistencije izaći uzdignuta čela ma što god se klubu dogodilo, propao klub ili opstao Darko je sigurno pobjednik. Ostao je vojnik kluba do zadnjeg dana, a nije morao, ima siguran posao, ima sređenu egzistenciju i sigurno ne ovisi o Gloverovoj dobroj volji.

Tu je i jedan bivši istarski nogometaš, osoba koja isključivo iz sportskih pobuda pokušava spasiti klub u kojem je napravio sportske korake, osoba koja danima pokušava spasiti što se spasiti da, a koji bar za sad ne želi javno isticati to što radi, no mi pamtimo i znamo kako se tko ponio u ovim teškim danima za jedinog istaskog nogometnog prvoligaša.

Osim toga bilo bi dobro da se istarska sportska javnost ovih dana uvjeri tko voli NK Istru 1961, tko su ljudi kojima je klub iznad bilo kojih osobnih uskih interesa, a tko su ljudi koji lažima, bombardiranjem izmišljotinama o prodaji, o investitorima, nanose ogromnu štetu klubu.

Nastojali smo više od sto dana ne lupetati o „gotovom poslu“, „stečaju kluba“, „Spartaku“, „Mandariću“, „kurcu-palcu“, „gašenju u petak“ jer smo željeli da Glover ode iz naših života što prije.

Željeli smo da si pokupi svoje igračke, da ih rasporedi što dalje od Istre, što dalje od bilo kakvog sporta.

Informacije iz NK Istre 1961 od sinoć govore da je stanje i dalje neizvjesno, da smo još uvijek u „životu na vagi“, da je moguće i da se pojavi netko ko će kupiti potpis Michaela Glovera i komad papira, možda i kemijsku olovku kojom potpiše prodaju jer on jednostavno ništa drugo nije ostavio u Puli.

Nadamo se pozitivno, želimo gledati prvoligaški nogomet, želimo da naš klub opstane, ma bio on Uljanik ili stara Istra…
(Nenad Marjanović Fric)