JEDNO SJEĆANJE NA DRUGOVE ANTIFAŠISTE U STAROJ PULSKOJ BOLNICI
Iako pridjev "stara" određuje nešto što je vrijeme nadraslo i prepustilo zaboravu prošlost, a nije uvijek tako ili barem ne bi trebalo biti. U prostoru stare pulske bolnice, na njezinom središnjem dijelu, rekli bismo glavnom trgu nalazi se stara crkva-kapelica i stari antifašistički spomenik. Kakav mix. Crkvica, kao mjesto duhovnog iscjeljivanja, a spomenik pored nje nazvan „Spomen zdenac“. Kakva simbolika. Svojevrsno pulsko vrelo života -stara bolnica. Mjesto gdje će stanovati altruizam, znanost i humanost. Ono što svako društvo ističe i brani, pomaganje svakome kome je potrebno, bez obzira na „obzir“.

   Danas kada baš i nije tako i promiču se tržišne vrijednosti, pa i u humanosti, lijepo je sjetiti se detalja koji podsjećaju na pojmove koji se tako lako zaboravljaju. Na dan 1. maja Sindikalna podružnica zajedno sa Upravom Bolnice podigla je 1951. godine spomenik drugovima poginulima u Narodno oslobodilačkoj borbi, za neko bolje sutra, za prevladavanje razlika i izgradnju budućnosti. Zajedno Hrvati i Talijani, Istrijani, liječnici i bolničari, antifašisti: Coatto Anđelo (Coatto Angelo), Lazarić Anton (Lazarich Antonio), Stepčić Rudolf (Stepcich Rodolfo) i Radolović Leo (Radolovich Leo), imena su to koje čitamo na dvojezičnoj kamenoj ploči na Spomen zdencu-Fontana Monumentale, a koja nam o vremenima u kojima je nastala priča i mnogo više, kad se pogleda „između redova“. (Tekst/foto:Lorena Križanac)