NOVI MZOS-ov POKUŠAJ MAZANJA OČIJU JAVNOSTI
Piše: Nikola Biliškov
Jučerašnji središnji dnevnik HTV-a pompozno je objavio vijest o odluci Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta o dodjeljivanju 1000 stipendija godišnje hrvatskim studentima.
Zvuči dobro? Čak i odlično?
Stipendije će se dodjeljivati najboljim studentima.
„Pa jasno, tako i treba“, reći će prosječni konzument informativnih sadržaja HRT-a.
A sad nešto o načinu na koji je objavljena vijest. Prije nje je išao prilog o blokadama, gdje je prikazano par žonglera pred Filozofskim fakultetom u Zagrebu, a negdje tamo u petom i šestom planu naziralo se par silueta. Naizgled jadan i bespomoćan skup, raštrkan i raspršen. Prema urednici informativnog programa HRT-a ta studentska predstava uopće nije televizična. Puno je televizičniji onaj ministar D.P. Njegova uzvišena televizičnost objavila se javnosti, kako bi radiofoničnim glasom rekla nešto o tih 1000 stipendija.
1000 stipendija se, naravno, dodjeljuje najboljim studentima, prema kriteriju izvrsnosti. To znači, onima koji imaju najbolje ocjene u indeksima.
Novinarski pravovjerni komentar (televizičan, naravno): TUP! Začuo se tupi zvuk, nalik onome koji nastaje pri udarcu pečata, dok se na ekranu prikazao krupni plan transparenta s jednim od studentskih zahtjeva. Komentatorica započinje svoju razdraganu besjedu o tome kako ovaj potez MZOS-a označava definitivan kraj ovakvim zahtjevima, kako će sad svi biti sretni i zadovoljni te kako ćemo, na krilima stipendija, odletjeti k „društvu znanja“.
Međutim, ono što najviše ovdje svrbi jesu upravo kriteriji prema kojima će se stipendije dodjeljivai, Glavni kriterij je, kako smo već rekli, izvrsnost.
Pa dobro, šta je sad tu tako sporno?
Sporno je nekoliko stvari.
Ovakav sustav potpore nikako ne osigurava jednakost pristupa obrazovanju. U kontekstu socijalne osjetljivosti, ovakva je odluka vrlo sporna. Djeca dobrostojećih obitelji imaju veće šanse sudjelovanja u visokom obrazovanju. Istovremeno, za 18% domaćinstava troškovi studiranja su previsoki. Sustav nije okrenut rješavanju nejednakosti u pristupu obrazovanju, nego nagrađivanju izvrsnosti, dok pojam socijalne osjetljivosti ne postoji. Prisjetimo li se da uspjeh jako ovisi o socijalnom i ekonomskom stanju pojedinca, onda ovo kažnjavanje neizvrsnosti poprima jedan posebno negativan prizvuk. Dakle, na temelju izvrsnosti stipendije će dobivati oni studenti kojima ta potpora nije toliko potrebna ili im je čak potpuno nepotrebna. Zar ne bi puno pravedniji kriterij bila sposobnost, a ne izvrsnost? Ostane li to tako, vrata visokog obrazovanja bit će širom otvorena onima boljeg ekonomskog i socijalnog statusa, dok će siromašniji studenti (a među njima i oni čije sposobnosti odgovaraju određenom fakultetu) čamiti pred zatvorenim vratima. 
MZOS je 16. ožujka znanstvenim novacima i asistentima objasnio kako je „situacija teška“, zbog čega se ukidaju potpore sudjelovanju asistenata na međunarodnim skupovima u inozemstvu. Kako je moguće da se za taj vrlo važan aspekt znanstvenog rada ukidaju sredstva (jer se nema para), dok ima para za tzv. izvrsne studente?
Iz ovoga se vrlo lijepo vidi kakvim vrijednostima stremi naše ministarstvo te kako izgleda ona zvonka vizija „društva znanja“, kojemu, jelte, svi skupa težimo.
Želimo li zaista to? Odlučite sami.