REGIONALOV PRIJEDLOG ZA VIKEND U SLOVENIJI
Piše :Doris Flori?i?
Gornje Jezersko je malo mjesto smješteno u kanjonu Kamniško savinjskih alpi, planina koje doslovno dijele Austriju od Slovenije. Krajolik djeluje pitomo i bajkovito, no sam pogled na veliku planinu koja se nadvila nad cijelim mjestom i kao da ga brani od svih neda?a, dovoljan je da se zaklju?i da klima tamo baš i nije najpitomija s obzirom na to da je planina i sada pokrivena snijegom. Upravo taj kontrast “strašne” sivo-bijele planine s zelenim krajolikom daje ovome mjestu poseban šarm. Osim toga, u kanjonu protje?e bujna i silna gorska rijeka, Kokra, a nedaleko se nalazi i umjetno jezero naziva Planšarsko jezero u kojemu obitavaju jedino patke. Miran krajolik oko jezera je omiljeno odmorište, ponajviše bikera koji se tu do?u okrijepiti prije prelaska austrijske granice i napuštanja poslijednjeg dijela Slovenije ?iji je zaštitni znak ovca koja vjerojatno ozna?ava nekada primarnu djelanost. Zanimljivo je da su ovdje gotovo u potpunosti sa?uvana nekadašnja tradicionalna imanja koja se tako?er mogu razgledati, ali ima i drugih znamenitosti koje valja posjetiti. Ako vam se ne da planinariti jer tamo zaista to svi ?ine, pa ?ak i doma?ini hodaju okolo s planinarskim štapovima, možete jednostavno šetati prekrasnom prirodom i ispucati nebrojeno mnogo fotografija. Mi smo se ipak odlu?ili za malo planinarenja pa smo se tako uputili prema dijelu Kamniško savinjskih alpi s najvišim vrhom, Grintovec (2 558 m) i ledenjakom, ali smo jedva stigli i do podnožja planine, negdje na 1 200 m, jer, kako smo se sve više uspinjali klima se ubrzano mijenjala, od tu?e, kiše pa do sun?anih razdoblja kojih je bilo najmanje. Ipak, zahvaljuju?i dobroj stazi, stigli smo do slapa ?edac, od kojeg smo ipak malo više o?ekivali s obzirom da je najviši Slovenski slap. Iako doseže 130 metara jedva smo ga uo?ili jer pada u dva, vrlo tanka mlaza i ?ini se kao da izvire iz same stijene. Dok smo se tako upoznavali s planinom i ona s nama, nebo nam je grmljavinom nagovještalo oluju pa smo morali natrag u mjesto. Naš drugi izlet u planinu završio je još ranije kada smo neo?ekivano naišli na sasvim mirnu rascvjetanu livadu negdje u nižem podnožju planine i na osamljenu ku?u bez stanovnika s lijepom vodenicom. Tu smo uživali u cvrkutu ptica, zujanju bumbara i šuštanju liš?a, a planina nam se svojom uzvišenom tišinom i dalje ?inila dalekom i neosvojivom.
Na povratku, ostavljamo iza sebe sniježne vrhove i bacamo pogled na obližnje skijalište, Krvavec, prolazimo kroz Kranj i Ljubljanu gdje ponovno upadamo u gužvu zbog prekida autoputa. S autoputa se stalno nazire bujna šuma ili pak pokošene livade i kao i uvijek osjetili smo razliku susjedne nam zemlje u odnosu na naš krajolik koji osim što stoji zapušten i neobra?en, još se ni trava pokraj ceste ne kosi redovito. Iako Istra i s pomalo neurednim krajolikom ima svoje ?ari, pogotovo pri onom prvom pogledu na naše more, ne možemo se ne zapitati ?ime se bavi naše ruralno stanovništvo uz ove blagodati koje su nam dane. Zasigurno vlast može po?et odnekud, jer zaista žalosti ?injenica da doslovno svako selo u Sloveniji, pa i ono najmanje, ima tri vrste kontejnera za odvojeno prikupljanje sme?a i primjerice autobusnu postaju na?injenu od drva da bi se uklapala u ruralni ambijent dok se naše raspadaju kraj ceste. Sve u svemu posjet Jezerskom ostavio je na nas dubok dojam zbog ljepote krajolika ali i zbog brige za okoliš u ?emu je Slovenija jedan od svijetlijih primjera.
