STRUGALICA
Piše:Damir Strugar
"Sretan ti Dan državnosti,pretvorbe,socijalne pravde,poštenja,radišnosti,morala,međunacionalnog uvažavanja i tolerancije,katoličke samosvijesti, svekolikog napretka,prosperiteta i blagostanja!" - napisao mi je prije nekoliko dana povodom državnog praznika jedan od mojih najboljih i najpoštenijih prijatelja. A taj naivni moj prijatelj natjerao me da spomenutu čestitku proslijedim putem Facebooka svom novinarskom kolegi, fejsić-prijatelju i jednom od najboljih novinara u zemlji - Denisu Latinu. Nije prošla ni minuta, a popularni televizijski novinar mi je odgovorio: "Dragi Strugy! Tebi, tvojoj obitelji i svim tvojim prijateljima - želim baš sve to isto!"
 E sad, je li ta čestitka puka ironija, surova stvarnost ili tek nedostatak identiteta s Danom državnosti - teško mi je reći! No, kao novinar koji je od svojih starijih kolega učio da uvijek treba provjeriti i drugu stranu, odlučio sam prijeći tvrdu schengensku granicu, pa kod svoje nekadašnje braće Slovenaca (a današnjih omraženih susjeda) provjeriti kako to oni slave Dan državnosti. Jer, možda zapravo i ne znate - ili znate, sasvim svejedno - ali 25. lipnja je i Dan državnosti Slovenije! U to sam se uvjerio već na samoj granici, jer na čuvenoj kući cirkusanta i borca za južnu granicu dežele - Joška Jorasa - piše "Tukaj je Slovenija!",a i izvješena je slovenska zastava. Tik do nje,možda desetak metara zračne linije južnije, ponosno se s casina "Mulino" vijori hrvatska zastava. Pa su ljuti susjedi (koji su svojedobno zbog zemljišta vodili sudski spor u Buju) svaki sa svojom zastavom slavili svaki svoj Dan Državnosti.
 Put me potom nanio do Pirana, prelijepog primorskog gradića, koji svojom arhitekturom i atmosferom nalikuje našem Rovinju. Trgovine su bile otvorene, a u grad se ne može ući osobnim automobilom, već se parkira izvan grada. Parking se plaća (sat vremena 1 euro), ali vas zato lokalni mini-bus besplatno vozi do centra Pirana. A ondje na centralnom trgu Giuseppea Tartinija, uzdiže se i njegov veliki spomenik. Saznajem da je on rođen 1692 godine baš u Piranu. Bio je veliki glazbenik i skladatelj,a umro je 1770 godine.U Puli ulica koja nosi njegovo ime, ide paralelno s Radićevom ulicom ka brdu Monte Zaro,a vjerujem da Puljani uopće nemaju pojma tko je on bio. Nakon što sam otkrio enigmu tko je bio Tartini i gdje se rodio, razgledao sam Piran uzduž i poprijeko. Osim besprijekorne čistoće i uređenih starih gradskih venecijanskih pročelja i zidina, Piran me iznenadio mnoštvom socijalističko-partizanskih ulica. Navodim samo ulicu IX.partizanskog korpusa, pa ulicu Prvog maja, te brojne ulice slovenskih partizana i antifašista. Svoj Dan državnosti Slovenci slave očito ponosno ističući svoju partizansku samosvojnost i prošlost. Na Tartinijevom trgu priređen je i prigodni kulturno-umjetnički program , a mali kapućino košta 1 euro. Inače, ulicama Pirana odzvanjaju hrvatski jezik s istarskim akcentom (domaće domicilno stanovništvo), hrvatski jezik s bosanskim akcentom (fizički radnici iz Bosne), talijanski jezik i slovenski jezik,a u pekarama, bogme i albanski jezik. Stanovnici Pirana maksimalno su iskoristili svoj gradić za ugostiteljsku ponudu, jer malih kafića,konobica i restorana ima napretek. Mora imaju malo, nije baš čisto,a moj je dojam da su veće uvale Valkane, nego cijela piranska plaža za kupanje.
 Nakon Pirana, obilazim i Portorož. Slovenski "Monte Carlo", kako su ga neki optimisti prozvali. U njemu se baš u subotu 27.lipnja održava poznati festival "Melodije morja in sonca", već 31 godinu zaredom. Prisjećam se 1990.godine i tadašnjeg 12-og festivala, kada su na njemu nastupile poznate hrvatske glazbene zvijezde Tajči, Boris Novković, Vlado Kalember, Zlatko Pejaković,Jasmin Stavros,Ksenija Erker i pokojni Tomislav Ivčić. Ove godine Hrvata nema, a od poznatijih Slovenaca na plakatu pronalazim samo ime legendarnog Janeza Bončine - Benča. Festival se održava u prekrasnom portoroškom Auditoriju, amfiteatru na otvorenom koji prima čak 5.000 gledatelja. I u tom trenutku nalijećem na poznatog zagrebačkog producenta i menadžera Duška Srijemca.S njima sam bio tada u Portorožu 1990.godine,kada je bio menadžer Borisa Novkovića.  Pitam ga otkud on ovdje?
- Ove godine umjesto u pulskoj Areni, klape organiziram u portoroškom Auditoriju - odgovara mi Srijemac. - Nažalost grad Pula nije iskazao previše senzibiliteta i zainteresiranosti za ponovni koncert u Areni,a evo ovaj nastup u Auditoriju naprijed je rasprodan! - hvali se menadžer Srijemac. On  je proljetos dobio "Porina" za najbolji album etno glazbe 2008.godine, a koji se odnosio na koncert "Klape u Areni" 2007.godine. - Ne znam zašto je to tako ispalo,ali kažu mi i drugi organizatori da još uvijek nisu dobili službene potvrde za svoje koncerte u Areni,a oni se već uveliko reklamiraju! Netko je očito nešto debelo uprskao! - kategoričan je Srijemac.
Nisam mu ništa odgovorio jer sam se nalazio u nezvaničnoj posjeti Sloveniji,pa nisam baš tamo želio diskutirati o hrvatskim problemima.Upalio sam auto i krenuo sam s ovom ekskluzivnom viješću nazad u Krasnu zemlju Lijepe naše...