RAZGOVOR SA NEKADAŠNJIM JUNAKOM DJEČJIH FILMOVA
Slavko Štimac, dječji junak 70-tih i 80-tih godina, posjetio je Pulu kako bi promovirao svoj novi film ''Ime: Dobrica, prezime: nepoznato''. Slavko Štimac, rodom iz Like (Konjsko brdo kraj Perušića), svoju filmsku karijeru započinje u uspješnim dječjim filmovima koji se i dan danas radi gledaju. Svoju je prvu ulogu odigrao u "Vuku samotnjaku" Obrada Gluščevića 1972. godine, a izabran je za glavnu ulogu među ličkom djecom, govornicima autentičnog ličkog dijalekta. U jednom od najpoznatijih, najpopularnijih i najuspjelijih hrvatskih dječjih filmova "Vlak u snijegu" redatelja Mate Relja glumio je 1976. godine. Prema Štimčevim riječima najteže mu je bilo tijekom snimanja TV serije "Salaš u malom ritu" redatelja Branka Bauera 1976. godine "jer je snimanje trajalo godinu dana i učenje nakon cjelodnevnog rada na setu bila mu je svakodnevnica". I nakon tih dječjih filmova slijedile su uloge u sve hit filmovima Specijalno vaspitanje (1977.)
Ko to tamo peva (1980.), Sjećaš li se Dolly Bell (1981.) i Varljivo leto '68 (1984.). O njegovom dolasku u Pulu i o par njegovih dojmova porazgovarali smo sa Slavkom u pulskom SKUC-u.

Povod vašeg dolaska u Pulu je promocija vašeg novog filma ''Ime: Dobrica, prezime: nepoznato''?
- Film svakako treba pogledat da bi se znalo o čemu se radi. Film ima podnaslov ''bajka za odrasle'' i bavi se ljudskim vrijednotama i dobroti, možda to sad zvuči kao neka fraza, jer se svi pozivaju na dobrotu. Inače, u filmu se prati moj lik od najmanjih dana do danas, i tu se koriste scene iz filmova kad sam ja bio mali i neke scene smo ubacili u film.

Sva moja generacija, ali i poslije odrasla je na vašim filmovima i uvijek vas je pratila slika dobrog dečka s bejbi facom, koliko vam je to smetalo u daljnjem radu?
- Ne smeta me što me doživljavaju kao mlađeg nego što jesam, meni je zadovoljstvo ako ljudima mogu donijeti i prenijeti neku prijatnost u njihovim mislima, to mi je zadovoljstvo.

Koliko su vama značili ti vaši prvi filmovi?
- Znate šta, teško je pričati o tome, nije meni bilo ni lako raditi na tim filmovima, išao sam u školu, postojala je i ta jedna druga strana koja se ne vidi, ali kad pogledam to sve danas, naročito u Hrvatskoj to su sve filmovi školska literatura. ''Vlak u snijegu'' je i nastao iz školske lektire koju sam i ja sam čitao, pa i ''Salaš u malom ritu''  je pisan po romanu Arsena Diklića. U to vrijeme naročito su mi puno pomogli režiseri Obrad Gluščević, pa Branko Bauer s kojime sam najviše radio, oni su mi unijeli neke osnove života i glume, koje su me i definirale kao ličnost.

Povratak u Pulu, koliko ste vezani uz nju i pulski filmski festival?
- Oboje mi znače puno, dolazio sam ja i zadnjih godina u Pulu, Pula je meni jedna lijepa uspomena i ima jedno specijalno mjesto u mom životu, volim Pulu i Puljane i Istru.

Radite i u kazalištu?
- Igram trenutno u jednoj predstavi u Zvezdari teatru po tekstu Dušana Kovačevića, a zove se ''Klaustrofobična komedija'' s kojom sam i gostovao prošlog ljeta na Brijunima, ali mi je žao što sam na Brijune stigao nekoliko dana nakon što je ondje naslovnu ulogu u predstavi 'Richard III' igrao Ralph Fiennes jer sam glumio u filmu “Koriolan”, koji je Fiennes režirao i uspostavili smo sjajan odnos.

Planovi nakon Dobrice?
- Planova ima, ali ne bi ništa govorio o njima, ima čak i više planova, ali dok se sve ne posloži, ne bih o njima.

Ima te još nešto na kraju da dodate?
- Cijelo vrijeme gledam tu tvoju majicu sa Batom Stojkovićem i ne mogu se skoncentrirati, jer sam sa Batom puno puta igrao i bio mi je i filmski otac u nekoliko navrata.  (Dorijan Vrkljan/foto: Manuel Angelini)