LETEĆI HOLANDEZ
Piše : Pavle PAVLOVIĆ

Najveći gušt ili merak je mamuran, pun maliganskih oblaka, sjesti u zrakopolov. Onda baš me briga ima li  turbulencija ili ne, udaraju li  oluje lijevo ili desno, gore ili dole. Ma, može čelićna ptica ići i ravno,nježno kao po ulju, to ništa promjeniti neće. Meni se sve okreće i glava boli. Posljedice slavljeničke, pobjedničke večeri, čine od mene, od olimpijskog šampiona kvartovskog kafića, žrtvu vlastitog trijumfa.

A, tko mi je kriv kada sam se hvalisao? Na sve me ponukao onaj nesretni Japanac Hiroki Ogita. Preskočio bi, motikom, visinu  od 5,3 metra dječko Ogita da  mu, slučajno ili ne, nije zasmetala – kita! Vulgarna rima  nije ovdje slučajna i super štima, ali ja sam se uvijek grozio kolumnista što čitatelje osvajaju sočnim, prostim riječima. Zato, nećemo psovki u mojoj butigi.

Hm, da je bilo drukčije, mislim da je preletio tih lakih 5,3 metra ne bi o Ogiti pričala cijela planeta. Ili  da je gospon Ogita krasila manja, znate već, ne bih ni ja satima pio osvojene, besplatne, gratis krigle najboljeg nizozemskog piva.

A, kakve veze ima Ogitova ona stvar sa mojim litrima hladnog piva? Ima, i te kakve! Dok je njemu zasmetala meni je donijela toliko radosti. Mogu misliti kako je tek nekim japanskim damama.Nego da vidimo u čemu je štos?

Ogitova ona stvar dala mi je ideju za zanimljiv kviz, pitalicu za koju sam unaprijed znao pobjednika. Dakle, jasno i prosto rečeno, pitao sam ekipu, s kojom obično u jednom amsterdamskom kafiću ispijam vikend runde, kome bi bilo najteže preskočiti tih fatalnih 5,3 metra?

Poslije niza promašenih olimpijskih klađenja bio sam siguran da me ovog puta ništa  ne može zasmetati na preskoku, sa ili bez motike, na putu ka pobijedi. I, hvala Ogiti i njegovoj, da ne spominjem dalje, bio sam u pravu. A, kako ne bih  bio kada su iza mene stajala ozbiljna znanstvena istraživanja, stara tek dvije godine.

S balkanskim manguplukom postavio sam rasno šarolikoj, multinacionalnoj grupi izvježbanih dizača pivskih krigli od pola i jednog litra, jedno jedino pitanje. Recite tko bi najprije oborio onu ljestvicu za skokove sa motikom?

Uh, jesam ih pogodio u muški i nacionalni ponos!

- Hej, dobri Paul- prvi uskače Španjolac Huan- to je bar lako. Svaki moj zemljak imao bi problema sa motikom.

- Stani malo, Huan, ne zaboravi da smo mi najpoznatiji latinski ljubavnci- veselo protuvriječi Italijan Antonio.

- Samo vi pričajte, ali zna se tko je bio gospodar vrelog čardaša u noćima austrougarskog carstva – ubacuje se Mađar Šandor.

I tekla bi ta diskusija do 101 krigle da nisam hitao na ranojutarnji let prema regionu.

OK, dečki da skratimo. Evo, pogledajte što kaže vericifirani, stručni elaborat. Najmanju u Europi imaju naši dragi autohtoni sugrađani, Nizozemci. Dužina kojom se diče ili stide je cijelih 8,67 centimetara.  Prijatelji Mađari su znatno bolji i hvale se sa, čak, 15,12 centimetara. Kod Španjolaca je stanje u opadanju i zaustavlja se na prosječnoj dužini od 12.75 cm. A, kod veselih zavodnika Italijana više igraju riječi umjesto  rezultata od 11,13 centimetara.

Nego, molim vas, počastite  predstavnika velike nacije na čiju dužinu ne mogu utjecati ni entiteti ni najavljeni referendumi, što mirišu na ratove iz devedesetih. Pozdravite velikog Bosanca i Hercegovca i njegovih 17,99 centimetara. Poklonio sam se bez otkopčavanja hlača i iznošenja materijalnog dokaza kojim bi, na radost prisutnih gospođa i gospođica, potkrijepio neumoljive statističke podatke.

Potom sam uz niz pivskih krigli, koje su me čekale kao pobjednika, slavodobitno i glasno, kao sinjski alkari, izdeklamovao :

- Nadam se da vam je sada jasno zašto Bosanci i Hercegovci ne skaču sa motikom. Ne bi dosegli visinu ni od 200 centimetara, a kamoli od 5, 3 metra pri kojoj je  nestašna kita omela Japanca Ogita...

Mamuran zbog Ogite i njegove slijećem na beogradski aerodrom. Ukrcavam se u autobus, čiji brektavi motor još više pojačava glavobolju kod mene ili me, centimetarskog pobjednika u ludim noćima na kanalima svjetske prijestolnice lakih droga. Preko žarke piste približavamo se sada manjoj ptici, onoj s elisama , koja će, činilo mi se, mahanjem krila stići do Šehera, stiješnjenog među surim bosanskim planinama.

Gledam po busu lijevo,desno. Opet, kao  prošli put , prije kojeg mjeseca, sve same burke oko mene.Najpopularniji pokriveni turisti, s uskim prorezima kroz koje sijevaju tamne oči, hrle ka novoj omiljenoj im destinaciji. Što li ih to toliko privlači u BiH? Gluho bilo, nisu valjda oni izazovni rekordni centimetri kršnih domaćina?!

I kao sunce u teškoj tami nenadano je zasijala jedna dama što je u kutu veselo ćakulala sa visokim muškarcem. Pogledam bolje i ne mogu vjerovati. Trljam umorne okice i preko buljuka burki ponovo bacam ljupotiljivi pogled. Jest, majke mi. Severina Nacionale glavom i bradom! Njena ljepota i seksipilnost još se više isticala uz tajanstvene, umotane suprotnosti ženskih prilika Bliskog Istoka.

Kontam, otkud Seve na ovom letu, pa se lupim po polusvjesnoj tintari. Ja, pa u Sarajevu je u toku onaj razvikani filmski festival. Sve regionalne zvijezde balkanskog šou biznisa sada hitaju ka crvenom tepihu svjetski poznate celuloidne smotre po kojem je prije do kojeg dana hodio, čak, i veliki Robert De Niro.

I stvarno nekoliko sati nakon našeg prizemljena u Sarajevu, po rdečem sagu, pustoj želji mnogih nedokazanih umjetnika, marširala je slatska Seve. Na žalost brojnih posmatrača bila je samo jedna od zvijezda koja je uljepšala crveni sag, umjesto da se na velikom ekranu predstavila sa onim svojim filmskim hitom. Siguran sam da bi požnjela sve nagrade. Posebno publike, od  mnogih koji još neumorno vrte njen kućni video, što su neki nestašni momci svojedobno ukrali iz njenog doma i ilegalnim kopijama prošiirili među radosnim balkancima.

Poslije sam i ja glumio zvijezdu na crvenom sagu i pred velikim filmskim platnom zagonetno se smijući u  objektiv kamere rođene supruge. Na radoznalo pitanje čemu čudni fejs promucao sam neku glupost.

Kako da joj kažem da sam tek sada skužio da je i Severina, u onom svom filmu, bila oduševljena bosansko - hercegovačkim centimetrima...

( Pavle PAVLOVIĆ; Foto: Dragana PAVLOVIĆ )