INTERVJU: MAGDALENA VODOPIJA
Ovogodišnji, 23. Sa(n)jam knjige u Istri, održat će se u Domu hrvatskih branitelja od 1. do 10. prosinca 2017. godine. Obiman i slojevit program odvijat će se uz glavnu temu pod nazivom Intime, regionalni program Hercegovina čita i poseban program À propos.

Regional Express donosi intervju s Magdalenom Vodopijom, direktoricom Sa(n)jma koja nam pobliže opisuje kako teku pripreme za najveći sajam knjiga u Hrvatskoj i velika književnu manifestaciju koja je postala pulski i istarski kulturni brend.
Doznajemo više o ovogodišnjoj temi Sajma, programu i planovima za budućnost.

- Možete li nam reći, u ovoj završnoj fazi priprema,  je li sve spremno za ovogodišnji Festival i koje su glavne novine?
Kad me pitaju što to radim cijele godine, kad je Sajam tek u prosincu, zašutim i ne odgovorim. Ne mogu nikome objasniti da već početkom veljače počinjem mrmljati i širiti nemir u ekipi rečenicom: „Mi kasnimo!“. Programi postaju sve slojevitiji, dogovori u ovom raspršenom vremenu sve teži, ponavljaju se unedogled, a ljestvica koju smo sami podigli sve nedostižnija. Ova godina bila je posebno zahtjevna zbog tri izvrsne teme od kojih je svaka mogla biti središnja po svom potencijalu. Sve je spremno jer se doista radilo mnogo, tijekom cijele godine, bez odmora. Neke stvari izgledale su nepremostive, od nekih smo mislili i odustati, no sve je učinjeno na vrijeme. Sajam je spreman, i ako treba, što se programa tiče, mogao bi početi. Ovogodišnja velika novost je u prodajnom dijelu. Drugačija je postavka, više izdavača no što smo imali tijekom posljednjih deset godina, a poseban fokus je na znanstvenoj i stručnoj knjizi. Dom hrvatskih branitelja prepun knjiga (mislim da ni list papira više ne bi stao), izdavači i knjige koje nikada nismo imali prilike vidjeti u Puli pa i mnoštvo izdavača kojih dugo nije bilo, mene, kao iskonskog knjižara, ove godine čini posebno ponosnom.
 
- Zbog čega tema Intime? I koliko je izazovno nakon toliko godina odrediti naslovnu temu?
Nakon niza aktivističkih tema željeli smo i jednu introspektivnu. No, i ta introspektivna na kraju je postala aktivistička. Osmišljen tako da prati, ne samo trenutak u izdavaštvu, već i duh vremena, Sajam je čak i ovogodišnjom temom u suodnosu s trenutkom u kojem živimo. Oko određivanja središnje teme, a imamo ih svake godine nekoliko u igri, ponašamo se prilično instinktivno i spontano. Nismo pragmatični, ne dodvoravamo se nikome i mislim da tu našu iskrenost publika osjeća, poštuje i nagrađuje.
 
-23. Sa(nj)jam u brojkama: koliko nas naslova, autora i programa očekuje u desetak dana, koliko lokacija?
Ove nas godine tijekom deset sajamskih dana očekuje oko 200 sudionika programa, 70-ak događanja: predstavljanja knjiga, stručnih programa, izložbi, filmskih projekcija, programa za djecu i mlade, oko 40 naslova i 60-ak autora. Dodijelit će se i dvije nagrade, Libar za vajk, koja spaja autore, izdavače, knjižare i čitatelje te nagrada Dr. Ivo Borovečki za najčitatelja Sajma. Svatko će moći pronaći nešto za sebe, a što se tiče prodajnog dijela, sudjelovat će najveći broj izdavača u proteklih deset godina, više od 250, i ponudit će popuste od 20 do 70 posto.

- Što je Sajam za Vas i Vaše suradnike? Najdraže dijete, identitet Pule, veliki izazov, prilika za druženje sa divnim ljudima, psihoterapija :) ?
Baš sve što ste naveli, a za neke od nas pomalo i ovisnost. Kad jednom uđete u tu priču teško izlazite iz nje. Priča nije bajka, ona uvijek na određen način nosi težinu. Ne postoje „utabane staze“ na Sajmu,  uvijek se sve stvara od nule, putevi gradnje Sajma nepredvidivi su, kreativno i logistički zahtjevni, a nas je uvijek premalo za ovako velik projekt. Ipak, nema onog tko je radio na Sajmu, a da je otišao bez osvrtanja.  Jer nagrada je velika. Zajedništvo ekipe koje rijetko gdje susrećete, i na kraju, poslije svega naklon, pljesak i sreća onih za koje to radite.

- Možete li izdvojiti neku anegdotu s prošlogodišnjih izdanja, nešto što Vam odmah pada na pamet ili nekog posebno dragog domaćeg ili inozemnog gosta? Neko posebno drago postignuće, u smislu dovođenja nekog autora ili slično...
Diskretni smo kad je riječ o anegdotama na Sajmu. Tu diskreciju naši autori vole i poštuju i mislim da i zbog toga rado dolaze u Pulu. U skladu s ovogodišnjom temom, čuvamo intimu autora i intimu samog Sajma. Najvećim postignućem smatram to što se baš svaki autor koji je bio na Sajmu želi ponovno vratiti.
 
- Važnost Sajma za Grad Pulu i Istarsku županiju, u doba digitalizacije, mobitela i novijih generacija?
O važnosti Sajma za ovu regiju najviše govori publika koja već 23 godine dolazi u ogromnom broju. Trenutak kad na otvorenju publika ulazi na Sajam, za mene je uvijek jasan znak da činimo pravu stvar. Ne samo zbog masovnosti već i posebne energije, veselja i zanosa koje naša publika u sebi nosi. Rijetko je to, ne samo u Puli i Istri. A ne borimo se s virtualnim svjetovima jer smo u jednu ruku i sami virtualni, zamaštani i u tom smislu potpuno smo u skladu sa svijetom u kojem živimo.

- Planovi za daljnji rad Sajma u ovom obimu, hoće li i dalje rasti (može li uopće) ili će se pomalo izdvajati programi zasebno, poput Librića?
 Hoće, jer će se aktivnosti Sajma, odnosno Udruge Sa(n)jam knjige u Istri u našem  novom prostoru održavati u sklopu residence programa za pisce,  jedinstvenog projekta Azil Giardini 2. Planovi za daljnji rad Sajma su itekako veliki. Cjelogodišnje aktivnosti, Sajam i njegov program može samo rasti.

- Je li Pula grad knjige, grad kulture, čitanja i autora, ili nam je to još višegodišnji proces?
Što se knjige tiče, imamo jako obrazovanu publiku. To ne kažemo samo mi, to kažu i naši gosti koji su bili i na svim najvažijim svjetskim festivalima. No, kad je riječ o knjizi, tu nema baš odmora, tu je kontinuitet i stalni rad na poticanju čitanja imperativ. Otegotna je okolnost što nemamo pravu, veliku knjižaru u gradu, a olakotna što imamo vrsne knjižničare koji tijekom godine okupljaju veliki broj čitatelja. Kad govorimo o kulturi općenito,  poznati smo kao grad festivala koji su uspješni, poznati i priznati i izvan granica Pule i Istre. Ali, ono što kronično nedostaje Puli, kulturna su žarišta i kulturna utočišta tijekom cijele godine. Da bi se to uspostavilo potreban je dugotrajan proces, drugačija strategija, vremena silnih pokušaja, promjena cijele paradigme.
 
- Koliko je važan tim u organizaciji Sajma, ima li Pula taj ljudski potencijal?
U ovom poslu nemate što raditi bez snažnog kreativnog i organizacijskog tima. Možete dovesti najboljeg autora na svijetu, no ako ne znate kako ga kontekstualizirati, kako postaviti njegovo predstavljanje, on će se naći usred male seoske zabave i publika ga neće prepoznati. Sam Sajam ovisi o kreativnoj snazi svog tima. Sad postoji već puno sajmova i festivala knjige u Hrvatskoj, ali se teško razvijaju jer nemaju ovakvu kreativnu ekipu kakvu je kroz sve ove godine imao pulski Sajam. Osobito, ključne pojedince kakvi su bili Tereza Pulja, Miodrag Kalčić, Egle Vošten ili sadašnja postava: posebno  Slavica Ćurković i Emina Popović Sterpin, ali i Matija Ferlin, Dario Marušić, Aljoša Pužar, Anika Miletić, Petra Lukež, Ivana Anić, Tina Zenzerović i njen prodajni tim. Ove godine nad sjajnom ekipom, u koju ubrajam i sebe, opet stoji izuzetan kreativni genij Mauricio Ferlin, koji je vizualnim identitetom, ali i sjajnim kreativnim intervencijama u programu nadmašio samog sebe.
Nažalost, mladi, kreativni ljudi u Puli, kao i u cijeloj Hrvatskoj, umorni su od čekanja i beznađa i odlaze u svijet. Sreća je Pule što se ovdje na malom prostoru rađa neobično velik broj talenata. A mi imamo sreću da što prije no što odu u svijet malo zastanu i kod nas.
 
- Vaša najdraža knjiga ili autor (ili nekoliko njih)?
Svoja životna razdoblja mogu detektirati prema opsesivnom bavljenju određenim autorom ili određenim književnim periodom. U mladosti, to je bila ruska literatura, posebno ruska avangarda. Kasnije,  portugalska književnost, Pessoa, pa zaokupljenost južnoameričkom literaturom, to je bilo baš generacijski, s Borgesom u centru. U međuvremenu dragi su mi bili  francuski pjesnici, a sada trenutno pisci Afrike. No, cijeli me život prati poezija, uza sve što čitam uvijek je neki pjesnik uz mene. Evo, ovih dana to je opet velika ruska pjesnikinja Marina Cvetajeva.
 
- Postoji li mala književnost i mali autori i jezici?
Postoji književnost i ona koja to nije, postoje dobri, izvrsni autori i oni koje ne bismo trebali častiti tom rječju. Da, postoje mali jezici, ali i oni mogu postati veliki u peru velikog pisca.
 
- Poruka čitateljima Regional expressa i poziv za otvorenje....
Točno u podne, u petak 1. prosinca, dođite na bal knjige. Imat ćete s kim plesati. Netko s knjigama, netko s autorima, neko sa svojom intimom.
(REX)