Samostalna izložba Eugena Borkovskog u Skopju

U MUZEJU GRADA SKOPJA
U subotu, 27. rujna, u Muzeju Grada Skopja se otvara samostalna izložba Eugena Borkovskog.  Izložbu ?e otvoriti Nataša Šegota Lah, likovna kriti?arka i Jovan Šurbanoski, direktor Muzeja grada Skopja. Borkovsky ?e predstaviti nekoliko ambijentalnih instalacija, nekoliko reljefa, kompjuterske grafike, skulpture i video rad. Prostor u Muzeju grada Skopja je prostran pa ?e biti i ve?i broj radova. Eugen Borkovsky ro?en je u Opatiji. Likovne umjetnosti studirao u Rijeci. Završio Seminar pisanja o suvremenoj umjetnosti na Zavodu za suvremenu umjetnost u Ljubljani (Slo). Ima priznat status samostalnog umjetnika (skulptor). Bavi se suvremenom likovnom praksom i likovnom kritikom te grafi?kim i web dizajnom i heraldikom. Objavio je dvjestotinjak informativno – publicisti?kih radova iz podru?ja likovnih umjetnosti, te organizirao ili sudjelovao u organizaciji mnogih likovnih projekata u domovini i inozemstvu. Inicirao je osnivanje neformalne asocijacije: Koordinacija HDLU-ova Hrvatske, za obranu digniteta i prava samostalnih umjetnika. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja. Radovi mu se nalaze u mnogim javnim i privatnim prostorima. Od 1999. vodi Gradsku galeriju Fonticus Grožnjan. Sudjelovao je na mnogim stru?nim simpozijima, lik. kolonijama i radionicama u domovini i inozemstvu, putovao u Austriju, Belgiju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, ?ešku, Gr?ku, Francusku, Italiju, Madžarsku, Makedoniju, Nizozemsku, Njema?ku, Poljsku, Portugal, Rumunjsku, Slova?ku, Sloveniju, Srbiju, Španjolsku i Švicarsku. ?lan je HDLU Rijeka, HDLU Istre, ULPUH-a, HZSU-a i Društva muzealaca i galerista Istre. Autor je reljefa i postava Heraldi?ke zbirke Grožnjan. Od ranih osamdesetih predstavljao se s nekoliko ciklusa likovnih radova, Arboreusi, Arhitektura iluzije, Poroznom stolje?u, Bi?a, Labirint, Nakupine samo?e, Krletke, Murva, Arboreusi nove generacije i mnoge druge. Priredio je preko 60 samostalnih i sudjelovao na stotinjak skupnih izložbi u domovini i diljem svijeta. Od 1989. godine živi u središnjoj Istri.
Sve mi se ?ini, Skopska ?e  izložba  u prostoru izroniti kao origami njegova opusa. Jedan duhovni red minuciozne tvorbe, nasloženih godina. Podijeljen u nešto nadasve spojivo: obujmljivanje, rezanje, multipliciranje, naziranje, upisivanje, sjen?anje, reflektiranje, iluzioniziranje… gledano s formalne strane njegova rukopisa. Ali isto tako, spojiti ?e plakanje i plesanje,  s one druge strane sadržaja, od kojega bježi jer se deskripcije plaši, kako ga opisi svijeta ne bi odve? dotaknuli…
Trideset godina poznajem rad Eugena Borkovskog. Tada, ranih osamdesetih minuloga stolje?a, gotovo da je bio manje suvremen umjetnik nego li je to danas. Arboreusi su konstanta. No, Arboreusi ranih godina Eugenova stvaralaštva nastajali su u duhu sjetne modernisti?ke distance od prostora. Oni su tada, naime, prianjali u prostor ili na prostor… Aplicirali se su se na podlogu zida, silazili kao mobili sa  stropa, samostalno nicali iz podloge tla, ali još uvijek nisu gutali prostor, niti je prostor gutao njih. Rasli su kao sastavni dio protežno prostorne konstante, kao  ambijentalno integrirana ?injenica. Kako su godine prolazile, umjetnik je bivao sve suvremeniji. Priklonio se tendencijama arhitektoni?ne vezanosti objekta kojeg gradi s prostorom u koji ga smješta. S vremenom se onaj zemljani kromatizam (doduše uvijek prirodnih boja) po?eo kristalizirati u jezik monokromije na polovima krajnosti dviju ne-boja, bijele i crne. Tkanje je zamijenila ži?ana mreža, kompleksnu razgranatost grane njezina kaligrafska definicija. Predmet-ures, preko prostornog je predmeta postao sam prostor.
Presjek opusa dostupan je na web stranicama: www.borkovsky.hr. (REX)