DUGA U LAVORU
U Gradskoj galeriji Fonticus Grožnjan u petak, 16. travnja u 20 sati otvoriti će se samostalne izložbe Duga u lavoru, Dunje Demartini. Izložbu će, u nazočnosti autorice, predstaviti Eugen Borkovsky. Tko nema policu, odaju, konobu u kojoj se nalaze predmeti koje više ne upotrebljavamo? Tu nailazimo na sijaset najrazličitijih artikala. Iz takvog asortimana Dunja Demartini na svjetlo dana izvlači predmete koji joj izazivaju značenje.
Dunja Demartini promatraču ne nudi samo iznenada osvijetljeno osobno sjećanje već i stav koji natkriljuje dosjetkom, izmišljenom funkcionalnošću. Reciklirajući odbačeno, umjetnica svjedoči tijek. Ograničavajući se na jednostavan postupak otkriva poeziju pamćenja. Ovaj instinktivan pristup, otklon prema subjektivnom interpretira realnost prema egzistencijalnom iskustvu. Dunja poštuje osobnu povijest. Djelo čini svojim, individualnim predmetom. Oblikovanje/preoblikovanje predmeta doživljava osobno no rezultati iniciraju komunikaciju s promatračem. Koristeći medij obilježen običnošću potiče razmišljanje. Tu joj obilno pomaže maštovitost i humor kojeg nalazimo u rezultatima. Ona kombinira predmete prema kojima osjeća izvjesnu vezanost pa se doza fetišizma pomalja iz radova.
Prezirući artificijelnost umjetničkog jezika autorica ga izvrgava neuobičajenom likovnom gradbenom materijalu. Otklanjajući stegu klasičnog slikarskog postupka, autorica kreće u preslagivanje svijeta. Situacije su čitljive iako pojedinačni radovi djeluju kao apstraktne kompozicije. Autorica ne prepušta slučajnosti građenja objekta. Nakupine oblika/ideja kombinirane su promišljeno. Zaustavljene na putu od dosjetke k znakovitosti, uznemirujuće su. Svaka promjena bilo kojeg elementa izazvat će promjenu cijelog sustava.
Spontanost igre u direktnoj je ovisnosti o stanju duha. Autorica je uspjela na najjednostavniji način kombinacijom „predmeta iz podruma“ prepraviti realnost. Odjednom, preoblikovanjem, drugačijim plasmanom, predmeti ponovno postaju primijećeni. Dunja Demartini zub vremena doživljava kao sukreatora. Tragovi udaraca, lom emajla, istrošenost podloge, rupe od hrđe, sve postaje likovni materijal. Ona polazi od ready madea a projekt pokazuje konceptualne rezultate. Na ovim radovima pronalazimo i odjeke ideja Arte povera. Iako su objekti sastavljeni od zaboravljenih a time i skoro odbačenih predmeta, autorica im daje novu funkcionalnost. Ona odbacuje standardni način likovnog izražavanja i plasmana umjetničkog predmeta.
Dunja Demartini poseže za tehnikom/materijalom izvan tradicionalne umjetničke prakse. Integriranje stvarnih predmeta postaje umjetnička akcija koja rezultira artefaktom što postaje umjetničkim predmetom u onom trenutku kad unutrašnjom logikom dijelovi postaju nedjeljiva cjelina. Ovdje je objekt-instalacija oslobođen herojskih, idealnih ili aristokratskih konotacija. Memorijske konotacije ovdje su podignute na apsolutnu razinu i postaju razumljive kao znak. Alter postmodernizam preoblikuje svijet prema ideji autora koji se usudi kreirati. Materijal, sredstva, oblici prepušteni su na volju idejnom tvorcu koji više nije Bog već je jedan od nas. Relativizacija okoline postaje način percepcije. Bog izvan nas je umro. Uz obrazovanje i spoznaju o stalnom tijeku i mijeni svega oko nas i u nama samima prestajemo biti podložni uobičajenim pravilima. Tako smo u isto vrijeme sanjari, buntovnici i kreatori. Ovaj niz radova govori upravo o tome. Kako se ne zaljubiti u ove konflikte smisla? (REX)