Ružan san na praznični dan

Ružan san na praznični dan-67661

STRUGALICA
Piše: Damir Strugar
Vrag je izgleda ozbiljno odnio šalu! Okružen hrpom nesposobnjakovića i stranačkih diletanata, gradonačelnik Pule Boris Miletić odlučio je uzeti odlučno stvari u svoje ruke! Najprije je u odijelu s kravatom s novim imidžem umjetničke bradice na licu, zasukao košulju te sadio s gimnazijalcima ogromna stabla u parku podno Arene. Potom se uozbiljio, te odmah potom krenuo u dvorište Javne vatrogasne postrojbe. Gdje su ga sa oduševljenjem bez zastavica s likom malih kozica, dočekali mališani iz vrtića "Rin Tin Tin" i skupina "Pinquino", a malo manje su bili oduševljeni sami vatrogasci. Kojima se već godinama obećava nova i moderna lokacija van centra grada, ali sa tom idejom se nije maknulo tek od imaginarnog razmišljanja.

Kako je krenuo, ne bi me čudilo da idućih dana vidimo Borisa Miletića kako macolom ravna poklopce šahtova koji i dan danas zvekeću po Bulevaru kada po njima prolaze brojna vozila. Potom će Miletić u stilu Milana Bandića (ali ovoga puta bez mobitela na uhu jer je to kažnjivo) uzeti kamion šleper u svoje ruke i konačno krenuti u nasipavanje i uređenje livade, tojest bare na Verudi, nazvane pompozno "Trg kralja Tomislava". Na kraju će, a nema mu druge, a ni stranačke ili opozicijske bilo kakve pomoći, sam osobno početi bagerom kopati i ravnati krug na već mitskom, nikad izgrađenom, kružnom toku na Vidikovcu!

Naime, dobri i pošteni Boris Miletić shvatio je da velepročelnik za urbanizam, komunalije, imovinu, građanski odgoj i ženska pitanja Giordano Škuflić ne stiže rješavati sve probleme po gradu, pa mu je svesrdno odlučio i svojim primjerom osobno pomoći. A što je za svaku pohvalu! Ali možda bi bilo bolje da je u javne radove takve vrste upregnuo 13 saprofita iz svog Ureda koji primaju lijepe i visoke plaće, ali nitko živ zapravo ne zna šta oni zapravo rade i kome i čemu služe?!? Recimo, onaj punašni i malkice prestidljivi Aca Matić mogao bi uzeti četku škartaču i kantu vode u ruke pa konačno očistiti šporki zid kraj Vodovoda. Kad već Miletić od silnih obaveza gradonačelnika, predsjednika stranke i saborskog zastupnika to nije stigao. Em bi vrckavi Aca skinuo koji kilogram žive vage i na taj način se više dopao Puljankama koje luduju za njim, em bi učinio korisno djelo za građane Pule. I na taj načini ne bi samo virtualno glumio šefa kabineta gradonačelnika, već bi kao i Boris Miletić služio stranci, gradu i narodu svojim direktnim radom, a ne dugogodišnjom mudrom šutnjom o svemu i svačemu i naslikavanjem po eventima.

"Ne smijem ti ništa reći jer mi je stranka zabranila da ti dajem izjave!" ­ kaže mi hrabro potpredsjednik Gradskog vijeća i stručnjak za vatrogasce, nogomet i elektriku Ardemio Zimolo. A nakon što je mjesec dana bio na stručnom putovanju i usavršavanju u Australiji. Koje mu je platila australska Vlada i do tamo je letio, zamislite, bussines klasom!

"Kažu mi da ti pišeš protiv nas jer da te slabo plaćamo, hranimo i pojimo, a ja sam im na to rekao da pričaju budalaštine, jer da tvojom krvi kola pravi IDS­ovac i rođeni Puležan, za razliku od mnogo njih koji se lažno busaju u velika istrijanska prsa! Nažalost, bio sam nadglasan i zato više s tobom ne smijem pričati!" ­ tužno mi, iskreno i pokajnički priznaje svjedok vremena Nino Zimolo, popularna polovica braće Banana. Čiju drugu polovicu čini apolitični navijač pravog a ne lažnog nogometnog kluba "Istra" Argeo Zimolo.

"Pa zašto samnom ne smiješ pričati? Neću te ja pojesti, ja više volim jabuke nego banane!" ­ kažem predstavniku talijanske braće Zimolo, čija popularnost je svjetlosnu godinu ispred političke i opće popularnosti talijanske braće Radin. No, Zimoli, alias Banane se nikad nisu kandidirali na manjinskim izborima, pa zato Talijane zadnjih skoro trideset godina predstavljaju neka druga braća. A to su vječni i davno politički izraubani Furio, a u paketu s njim i veleumni i jako marljivi Fabrizio Radin.

"Ne smijem s tobom pričati jer ćeš ti to sve objaviti. Ali, ionako ćeš objaviti, pa ja tu ne mogu ništa!" ­ pametno i logično konstatira Banana. "No, pošto te mi nemamo pod kontrolom, a priča se da prelaziš u jedan drugi neprijateljski medij, onda u stranci neki pojedinci smatraju da si opasan! Svojim tekstovima, kroz koje ne znamo da li nas hvališ ili napadaš, potičeš mirni i krotki narod Istre i Pule na pobunu protiv vlasti. Iako, moram ti to reći, potiho i iza leđa, većina nas u stranci priznaje da je to što pišeš potpuna istina!" ­ priznaje mi istodobno i tužno i veselo, deset minuta od svoga brata blizanca mlađi brat Banana.

"Ako je tako dragi moj brate Banana, onda ja s tobom, a zbog višeg političkog interesa za boljitak svih nas, prekidam sve diplomatske i parapolitičke odnose i okrećem se tvom direktnom šefu, predsjedniku Gradskog vijeća Cveku!" ­ odgovaram iznenađeno i uvrijeđeno i nastavljam: "A kojeg si ti, poput generala Ždanova, ionako tajno i javno nazivao parlafonom i megafonom voljenog nam gradonačelnika. A onda si se s osmijehom na licu s njim slikao zajedno, miješajući jubilarnu 254­tu Žižovićevu megafritaju u padeli od 2016 jaja i 15 kilograma šparoga na Tržnici u Puli. Pa će mi, da znaš, odsada produhovljeni i načitani Robert Cvek biti prijatelj! Samo da znaš, s njim ću, a ne sa tobom piti kavice, jesti njoke i kobasice, educirati ga antifašističkoj povijesti i modernoj znanosti i raditi intervjue! Bit ću njegov osobni Korado Korlević! Otkrivat ću mu stranačke komete, oporbene asteroide i političke zvijezde padavice! S njim ću, po potrebi učiti napamet i nabrajati vinare ili narodne heroje NOB­a iz Istre! Ili ako treba ogovarati i tebe i žene pročelnice u gradskoj vlasti. Pričat ćemo kako su došle na položaj. S njim ću debatirati o velikoj istarskoj ljubavi barbanskog Prhata i muntićkog Škuflića. Ili ću, ako potrebe nalažu, olajavati kilave i podkapacitirane stranačke direktore javnih i komunalnih poduzeća. S njim ću pljuvati nesposobnu i jalovu opoziciju. Njemu ću reći gdje da se postavi spomenik Mati Parlovu,a gdje Ninu Jakovčiću. Otkrit ću mu tko će biti novi glasnogovornik NK "Istre", glavni urednik "Glasa Istre" i u kojem će selu stranački vinar Marčeta postaviti svoj estradni šator. Kad se napijemo malvazije, nabrajat ćemo i sastavljati listu tko je najveći pripuz a tko uvlakač predsjedniku stranke. A Cvek će me, jer je dobar i pošten humanista, zauzvrat svakako prosvjetljivati u duhovnom i materijalnom pogledu! Otkrit će mi tajnu i dubinu njegove nedavno izrečene velike političke misli “da građani moraju imati uvid gdje se i na što se novci troše!" Nadalje, iz općeg i osobnog interesa, a u skladu sa europskom direktivom, povezat ću ga malo jače sa Velikim Vođom u Bruxellessu, te mu pokazati njegov osobni pismeni naputak upućen mojoj novinarskoj malenkosti kako, šta i na koji način o kome da se piše. A možda mu na taj način otkrijem i svoj visoki izvor iz stranke!" ­ rekao sam odriješito i ljutito Banani, popio svoje pivo i tutnuo mu račun u ruke da podmiri taj ceh. Nije mi više bilo ni do čega, a kamoli do popunjavanja obiteljske kase Matić, plaćanjem preskupog piva, u kafiću strica šefa Ureda gradonačelnika, naše nam mile Pule.

Najednom, u trenutku, prenem se iz sna!!! Shvatih u sekundi: Bila je to tek noćna mora..I to kakva! Grozna...Sve sam sanjao. I Bambija i Bananu i Pandu i Cveka...Bio je to samo ružan san. Nasmiješen uputih se dragoj braći iz vladajuće stranke, zermanima, uhljebima, pregaocima, vizionarima i gradskim ocima na Prvomajsku porciju besplatnog graha u Šijanu. Jebiga, dobro je dok nam i to daju...Opozicija nek jede janjetinu. Tko ih šiša, kad nisu ovce...