“Ruža” istarska Franco Rosignolli

IGRAČ, TRENER I PEDAGOG
Piše: Nenad Marjanović
Jedan od najpoznatijih istarskih nogomenih djelatnika, dugogodišnji nogometaš, nogometni pedagog i trener, Franco Rosignolli Ruža, među prvim je Istranima koji je okusio strast igranja na prvoligaškim terenima bivše Jugoslavije. Rođen je u Puli 7. svibnja 1942. godine a, nogometnu karijeru započinje 1957. u tadašnjem NK "Uljanik" u kojem aktivno igra do 1961. godine. Iste godine dolazi do fuzije NK "Uljanik" i NK "Pula" iz kojih nastaje NK "Istra". Tadašnja momčad "Istre" četiri godine uspješno igra u drugoj saveznoj ligi koja je po mnogima imala snagu današnje prve Hrvatske nogometne lige. Kako zla kob i nedostatak novca vječno lebde nad istarskim sportskim kolektivima NK "Istra" zapada u jednu od mnogih kriza i klub se nalazi na rubu raspada. Tako1967. odlaze nabolji igrači, Franco Rosignolli  Ruža skupa s ondašnjim golgeterom Jozom Marasom odlazi u prvoligaš NK "Maribor". Berislav Poldrugovac i Sergio Stemberga prelaze u "Rijeku", a Stojanović u Švicarsku, što je praktično značio kraj epohe jedne od najuspješnijih generacija istarskih nogometaša. Ruža uspješno igra na svim stadionaima bivše države i nakon četiri uspješne prvoligaške sezone vraća se u rodnu Pulu. Svojim znajem i iskustvom pomaže tada pomlađenoj momčadi NK "Istre" za koju igra do 1975. kada prestaje s aktivnim igranjem nogometa.

SILVER GILETTE
«U početku sam igrao kao desni half ili, kako se to danas kaže, bio sam veznjak. Kasnije sam prebačen na lijevog bočnog, odnosno lijevog beka ako vam je to jasnije, mislim da sam tu najviše pružio. Najbolje sam se snalazio na toj poziciji i to sam mjesto volio igrati ,kažu da sam bio prilično oštar pa su me čak neko vrijeme zvali Silver Gilette. Bio sam sve samo ne nježan i mekan, no mislim da ipak nisam bio grub igrač, možda je najbolje reći oštar pa otuda nadimak Silver Gilette.»

SAMO 20.000 GLEDATELJA
«Igrao sam na svim najvećim stadionima, četiri godine smo obilazili "Maksimir", "Marakanu", "Poljud" nije postojao, ali igrao sam protiv "Hajduka" na tadašnjem igralištu "Ispod murve". Gledatelji su tada na jedan poseban način doživljavali i voljeli nogomet. "Zvezdina" "Marakana" bila je tada registrirana za 100.000 ljudi, a kad ja dolazio "Maribor" izgleda da  nismo bili dovoljno atraktivni pa bi novine nakon tih utakmica  pisale kako je bilo «samo» 20.000 ljudi.»

IGRAČINE
«Čuvao sam sve najbolje napadače ondašnje lige, igrao sam protiv vrhunskih igrača koji su nešto značili i u svjetskom nogometu. Teško mi je izdvojiti bilo koga, no bilo je tu više puta direktnih sudara sa Skoblarom, Đajićem, Samardžićem i mnogima drugima. Nisu priče, to su stvarno bile igračine, fenomenalno su igrali i voljeli su to što rade. Nogomet im je bio igra ,kao uostalom cijeloj toj generaciji nogometaša i sportaša.»

PONUDE IZ INOZEMSTVA
«Nakon što mi je 1971. godine istekao ugovor s "Mariborom" u kojem sam proveo četiri prekrasne godine imao sam i nekoliko zanimljivih inozemnih ponuda koje sam morao odbiti. U to sam vrijeme imao obiteljskih problema pa sam se odlučio vratiti u Pulu da budem pri ruci roditeljima. Mada su tada transferi bilo znatno manji nego sada, ponude  nekih ligaša iz Austrije i Portugala bile su više nego zanimljive, no situacija je bila takva da sam morao odbiti.»

TRENERSKA KARIJERA
«Trener sam postao iznenada, gotovo da sam dres odmah zamijenio trenerskom klupom. Vodio sam klub od 1974. do 1979. godine i čini mi se da smo imali solidne rezultate.
Imao sam 33 godine i s puno straha sam se prihvatio tog posla, no imao sam sreću da sam iza sebe imao izuzetnu upravu. To je po meni bila najbolja uprava NK "Istre", predsjednik je bio Željko Žmak koji je odlično radio svoj posao. Nikada mi kao mladom treneru nisu zamjerali slabiji rezultat, davali su mi potpunu podršku pa mi u takvim okolnostima nije bilo teško raditi. Nije bilo teško raditi jer sam bio rasterećen i mogao sam voditi brigu samo o nogometu, oni su sve ostalo odlično radili i klub je u tom periodu izvrsno funkcionirao.»

BANJAC, HALILOVIĆ, BEŠIR...
«Mislim da je to sjajna juniorska generacija koja se ravnopravno nosila sa svim tadašnjim prvoligašima, ta generacija u kojoj su prednjačili Banjac, Halilović i Bešir je donekle i sama kriva što nije postigla više u nogometu. Problem mnogih sportaša je u glavi, u stvari u njihovoj osobnosti, njima je nedostajalo osobnih ambicija, fanatizma, više želje za uspjehom. Banjac je bio čudo, rođeni golgeter, ali nije imao ono što je trebao imati, a to je ambicija, nema uspjeha ako nisi fanatik i ako žarko ne želiš uspjeti. Svatko od njih je bio na svoj način poseban talent, Rade Bešir na svoj način,,Enes Halilović na svoj način, no mislim da nisu bili dovoljno fanatici.»

"ISTRA" DANAS
«Duboko sam zahvalan ljudima koji su se prihvatili posla u NK "Istra" i koji se bore da klub opstane i preživi. "Istra" ipak ima posebno mjesto u njihovim srcima. Pogledajmo samo koliko vjernih mladih navijača dolazi navijati kad igra "Istra", to je poseban štimung i ljubav. To je klub koji je imao i ima ime i prezime, nešto je značio i za Pulu i za regiju. Siguran sam da će se "Istra" oporaviti i da će se opet uzdignuti kao nekad.»


Facebook komentari