STRUGALICA
Piše: Damir Strugar
Gledam ovih dana kako svi mediji pišu dirljive priče o najnovijoj ljubavi najpoznatije hrvatske pjevačice Severine sa srbijanskim milijaderom. No moji informatori iz svijeta celebritya i jet-seta, kažu mi da će Severina teško do love, jer je momak u Beogradu poznat kao čudak,samotnjak i jako šparan. Da ne kažemo - škrt! A tko će ga znati.. Život ponekad zaista piše romane, ali i tragedije i komedije! Tako se i meni dogodilo kad mi je kolega Vladimir Milinović, glavni urednik portala Klik.hr i Story.hr obznanio da je Milan Popović, novopečeni momak Severine, zapravo sin beogradskog generala Jove Popovića. Naime, u ovoj meni osobnoj komediji, sjetio sam se svog intervjua za nekadašnji "Polet" 1986.godine kojeg sam napravio s tadašnjim članom Uprave Fudbalskog kluba "Partizan" Jovom Popovićem, a u vezi tadašnje odluke Slavka Šajbera, predsjednika Fudbalskog saveza Jugoslavije da se poništi 34.kolo prvenstva Jugoslavije zbog namještanja utakmica. Tim je činom "Partizanu" bila oduzeta titula, a ljutiti je general Jovo Popović dao intervju u ime ostalih članova vodstva nogometnog kluba "Partizan", a zapravo generala Peke Dapčevića, Ilije Radakovića, Dušana Koraća, Zdravka Lončara i drugih.
 Zanimljivost je intervjua što se general-major Jovo Popović predstavio meni kao direktor "Instituta Bezbednosti 13.maj", a razgovor smo obavili na adresi Kraljice Ane b.b. u Beogradu. Naravno, na zgradi izvana nije bilo nikakve oznake, a tada sam po prvi put u mom životu u zgradi vidio momke koji su nalikovali na glumce iz filmova o Jamesu Bondu. Poslije sam shvatio da smo zapravo razgovarali u centru Službe Državne Bezbednosti Jugoslavije. Autorizacija je obavljena "putem te iste službe", a koverta sa preciznim i pročišćenim odgovorima čekala me na porti tadašnjeg RSUP-a Hrvatske u Savskoj 5 u Zagrebu, s velikim pečatom na njoj, na kojoj je pisalo "Državna tajna". Naravno, intervju je expresno otisnut u "Poletu" s rekordnom tadašnjom nakladom od 60.000 primjeraka, sa presnimkom koverte i pečatom s "Državnom tajnom" i izazvao je veliku buru u javnosti. Nosio je naslov "Šajberu voljno!"  Međutim, Šajber je generalima odgovorio naslovom "Generali ostav!" Bila je to prvorazredna ondašnja partijska polemika, jer je Šajber konstatirao da generalima ne može pomoći Partija, već medicina! Peko Dapčević, narodni heroj i legendarni komandant Jugoslavenske Armije tom je prigodom rekao da bi bilo bolje da je poginuo na Sutjesci nego da je to doživio sa Šajberom!?
Epilog priče? Šajber kao miljenik Tita i čovjek briljantne komunističke biografije pobjeđuje generale u polemici. Međutim, Jovo Popović mu preko SDB-a namješta već iduće godine aferu u bečkoj banci, kojom prigodom je Šajber prodavao zlatnike pokojnog oca, bogatog prijeratnog židovskog trgovca iz Virovitice, likvidiranog u Auschwitzu. Ekskluzivnu vijest objavljuje beogradska "Politika" pod naslovom "Šajber prodavao zlatnike u Beču" . Za tu vijest novinar Zoran Popović dobiva godišnju sportsku nagradu za novinarstvo (?!), a odmah potom Sud Udruženog rada u Beogradu vraća "Partizanu" titulu pod obrazloženjem da "..drug Slavko Šajber nije imao dokaze da je F.K. "Partizan" namještao utakmicu, te da je zato "Partizan", a ne "Crvena zvezda" - fudbalski prvak Jugoslavije u sezoni 1985/86.godina". To je bio početak detronizacije Slavka Šajbera, a velikog uspjeha i uspona Jove Popovića. "General niskoga čela i visoke bezbednosti iz štakorećeg fudbalskog gnijezda " (kako ga je tada nazvao Slavko Šajber ) postaje preko noći neupitni "Komesar za bezbednost Fudbalskog saveza Jugoslavije", a potom i Srbije. Poznato je da je bio glavni organizator i šef za bezbednost susreta "Partizana" i "Dinama" za vrijeme poratnih godina na Stadionu JNA 1997.godine u Beogradu, u okviru tadašnje Lige Šampiona.
I što reći na kraju? Ništa! Ovaj moj podsjetnik iz prašnjavog novinarskog notesa pisan je uzalud. Milan Popović nije sin Jove Popovića! Najobičnija "novinarska patka". Njegov sin, otkrili su to beogradski novinari, zove se Miško...Ha,ha,ha! Pa ipak, priča je, priznat ćete, povijesno zanimljiva. I nikom je do danas nikada nisam ispričao...