Razgovor s povodom: Španjolac Jose Antonio Garcia – neobi?an gost u Umagu

"KADA SAM PROHODAO, ODLU?IO SAM PROPJEŠA?ITI SVIJET"

Na staru godinu 1998-e godine, 58-godišnji španjolac Jose Antonio Garcia, rade?i na norveškom ribarskom brodu preživio je brodolom. Usred oluje brod se doslovno prepolovio, a od 17 ribara, samo je on preživio, i to drže?i se za mrtva tijela svojih prijatelja. Nakon 9 sati plutanja u hladnom Sjevernom moru poželio je smrt, noge više nije osje?ao, a polako je gubio i svijest.
 «Poželio sam umrijeti, mislio sam da živ ne?u iza?i iz mora, vidio sam da su svi moji prijatelji mrtvi, mislio sam da ?u i ja umrijeti. Bez obzira što sam imao odjelo u kojem se može izdržati i 20-ak sati u hladnoj vodi, ja nakon 7 nisam osje?ao noge. Mislio sam jedino na k?erku i Djevicu Mariju» kaže Jose Antonio Garcia kojeg smo susreli u Umagu.
Prvog dana 1999.. godine, helikopter ga je spasio. U komi su ga prebacili u bolnicu na Islandu gdje je gotovo 8 mjeseci proveo u barokomori. Lije?nici su rekli da više nikada ne?e mo?i hodati.
«Ja da ne mogu hodati? Na to nisam smio ni pomisliti. Zavjetovao sam se Djevici Mariji da ?u hodo?astiti svijetom i obi?i sva svetišta, samo da ne ostanem bogalj… I prohodao sam, nakon 8 mjeseci. ?ak sam sam išetao iz bolnice». Od kada je ?udom prohodao prije sedam godina, propješa?io je ?itavi svijet, a do sada je prevalio više od 80 tisu?a kilometara obilaze?i katoli?ka, islamska i budisti?ka svetišta. Iako je prošao mnoge zemlje i gradove na rubu civilizacije, jedino je, kaže,  u Italiji doživio neugodnosti, a iznenadila ga je hrvatska policija koja mu je dala 10 eura za hranu. Iznenadili su ga i gra?ani Umaga, koji mu ve? tre?u no? za redom omogu?uju besplatno spavanje i hranu! « Upravo sam prošao Italiju. U Italiji su mi ukrali šator, ukrali su mi nov?anik, ukrali su mi biciklu, ukrali su mi sve. Nisu oni baš dobri ljudi. Ali kada sam policiji na hrvatskoj granici ispri?ao kako su me pokrali, i da nemam novaca, odmah su mi dali 10 eura da pojedem nešto». Iako je prije 4 mjeseca bio na putu da se vrati ku?i na jug Španjolske, osjetio je da mu nešto nedostaje. Francuski mu je hodo?asnik ispri?ao pri?u o Me?ugorju, a on osjetio potrebu da ga posjeti i time zape?ati dato obe?anje Djevici Mariji.
 «Ovo je moje posljednje svetište, nakon toga sam gotov. Za 5 mjeseci moj je križni put gotov. Jedan mjesec da do?em do Me?ugorja, i 4 mjeseca da se vratim ku?i. Kako sam ?uo, od Umaga do Me?ugorja ima samo 800 kilometara» smješka se Jose.
U sedam godina njegove odsutnosti, kaže, mnogo se toga promijenilo. Postao je djed, a unu?icu od 4 godine još nije vidio.  «Prvi ?u je put vidjeti, gledati ?u u moju unu?icu. Ali ona me poznaje jako dobro. Vidi me na internetu, u novinama, jer kada iza?em u novinama, jedne pošaljem ku?i, a jedne zadržim za sebe. Tako da ona mene poznaje». Na životnom je putovanju upoznao svijet, ljude, ali i ono najvažnije samoga sebe. Sada je na red došla obitelj, te ?e, kaže nakon posjeta Me?ugorju, potr?ati ku?i, i nakon 2500 dana hodo?aš?enja, otprilike krajem sije?nja 2008., kona?no sti?i ku?i.