ZABAVA ZA AKTERE I GLEDATELJE
U ?etvrtak je, 6. prosinca, u Istarskom narodnom kazalištu premijerno izvedena predstava za djecu »Pustolovine Baruna Münchhausena«, koja ?e biti izvo?ena gotovo tijekom cijelog prosinca. Ovu nadasve veselu i šarenu predstavu izvodi 26 ?lanova dramskog studija INK-a i Rade Radolovi?, koji ovdje igra naslovni lik, a i sam je još do prije koju godinu bio ?lan istog dramskog studija. No, krenimo od po?etka. Predstava je ostvarena na inicijativu pulske kostimografkinje, scenografkinje i izra?iva?ice kazališnih lutaka, Marine Štembergar, ?ija je ideja ubrzo »zarazila« Marijanu Perši?, jednu od voditeljica dramskog studija INK-a, zadarskog lutkara, Dragana Veseli?a i scenografa Ivana Dobrana. Marijana Perši? adaptirala je, dramatizirala i sro?ila tekst Gottfrieda Augusta Bürgera, jednog od potpisnika mnogobrojnih pri?a o Barunu Münchhausenu, navodnom bliskom prijatelju europskog najvišeg društva 18. stolje?a. Marijani Perši? ovo nije prvi susret s pisanjem teksta predstava za djecu, suautorica je predstave »Ima da te ima« i autorica prošlogodišnje uspješnice za djecu, »Šifr@ tatica«, a ovom je adaptacijom pokazala vještinu književnika u kazalištu, isticanjem dijela predloška ?iji ostatak sublimiraju uvedeni likovi, prilagodbom teksta za najmla?u publiku i stihoklepstvom pamtljivih songova. Stihove vjerno prati razigrana glazba koju potpisuje Marijan Jeleni?, tako?er ve? iskusan u ostvarajima predstava za djecu. Ova je predstava razli?itost od svojih prethodnica pokazala uo?ljivom zabavom aktera na pozornici, ali i discipliniranijim pokretom, koji je u dosadašnjim INK-ovim predstavama, u kojima djeca igraju za djecu, izostajao pored usredoto?enja na govornu interpretaciju. Razlog ovoj svojevrsnoj inovaciji valja nalaziti u poha?anju kratke lutkarske radionice ?iji je voditelj bio redatelj predstave, Dragan Veseli?, dugogodišnji ?lan Zadarskog lutkarskog kazališta, pa i u koreografskom debiju predstave za djecu, pulske plesa?ice Andreje Gotovine, koja je prigodnom upotrebom jednostavnih i aktualnih kretnji, dje?je pokrete uspjela o?istiti do mjere koja ne dekoncentrira gluma?ke po?etnike. Koreografija je, doduše, mogla biti i usredoto?enija na duhovitije i opisne kretnje, jer se na ovaj na?in plesni i igrani dio predstave, uz svu atraktivnost i jednog i drugog dijela, pomalo kose. Iako je predstava odre?ena kao lutkarsko-igrana, pojavljuje se tek jedna lutka, u liku carice Marije Terezije, a animira ju Sara Poljak, ?lanica dramskog studija koja je, pod mentorstvom Dragana Veseli?a, uspjela »oživiti« lutku nemalih dimenzija. No, rad zadarskog lutkara o?ituje se i kod ostalih glumaca u ve? spomenutom fokusiranju na igru tijelom i u suživljavanju sa rekvizitima, kostimima, ali i glumaca me?usobno. Lutku i kostime su izradile Marina Štembergar i Marinela Jeromela, a scenografiju Ivan Dobran. Ve? je izdaleka jasno da su ovi autori bili poneseni idejom o ovoj kazališnoj realizaciji, jer njihovom radu ne nedostaje ni dosljednosti, ni boja, ni pri?e, ni zaokruženosti. Dizajn dojmljive rasvjete potpisuje Dario Družeta, majstor i oblikovatelj tona je Miodrag Flego, a preostali zaslužnici nesmetanog tijeka predstave su zaposlenici INK-a. Zainteresiranost za predstavu i ponovno dokazuje da su upravo predstave za djecu najprofitabilnija djelatnost INK-a, pa ne bi bilo zgoreg da se, raznovrsnijim kazališnim radionicama i razli?itim autorima predstava, polaznicima dramskog studija INK-a ponudi mnoštvo na?ina rada koje bi mogli ocijeniti prikladnim sebi, pa ni da se uspješne predstave ne smještaju uobi?ajenom brzinom u kazališnu povijest.