Povijest pulske zvjezdarnice

MONTE ZARO JEDNO OD SREDIŠTA SVJETSKE ASTRONOMIJE
Piše: Nikola Biliškov
Vjerojatno svaki Puležan zna da Pula leži na sedam brežuljaka. Mnogi će još k tome nadmeno dodati: «… baš kao i Rim!». Svi znaju da se jedan od tih brežuljaka zove Monte Zaro i da je to onaj park kroz koji užurbano prođeš kad ideš iz centra grada na Verudu. Na Monte Zaru nalazi se vrtić, koji je, inače, osim za dječju igru, baš zgodno mjesto za grupna opijanja u toplim ljetnim noćima. Monte Zaro je ostao u sjećanju i po Dondiju, dobroćudnom «manijaku», koji je obično tamo ordinirao u noćnim satima, iskačući pred gimnazijalke, koje bi tamo odlazile upravo zato da pred njih iskoči Dondi, «zlatna kara s Monte Zara» i da se tome onda smiju.
Uglavnom, rijetki su pojedinci koji, prolazeći Monte Zarom, razmišljaju o znanosti, ali nije to uvijek bilo tako. Zvučat će, barem na prvi pogled, nevjerojatno, ali upravo je Monte Zaro bilo jedno od središta svjetske astronomije. Naime, osim vrtića, na Monte Zaru nalazi se još jedna, prilično neugledna zgradica, s kupolom na vrhu. Ta neugledna zgradica ostatak je ostataka jedne, svojevremeno, u svjetskim razmjerima ugledne ustanove. Neugledna zgradica zove se Pulska zvjezdarnica, dok je ugledna ustanova nosila pompozno ime K. und K. Marinesternwarte.


BISER ARHITEKTURE
Naša priča počinje davne 1848. godine kada se gasi Vojno-pomorska akademija u Veneciji i dvije godine kasnije inventar se premješta u Trst, gdje se osniva nova Mornarička akademija, u čijem je sklopu bila i zvjezdarnica. Budući da je Pula od 1853. godine glavna austrougarska ratna luka, uskoro postaje nužno da u istom gradu postoje i sve popratne službe, između ostalih i Hidrografski zavod, koji se utemeljuje 1869. godine. U sklopu tog zavoda djelovala je zvjezdarnica, spremište nautičkih i fizikalnih instrumenata, spremište pomorskih karata i mornarička biblioteka. Zvjezdarnica dobiva svoju zgradu 1871. godine. Bila je to golema zgrada, koja je dominirala Monte Zarom, pravi biser arhitekture, ali i znanstvena oaza. Iz voluminoznog središnjeg dijela širila su se dva krila, na čijim su se krajevima nalazile dvije kupole.


ZNANSTVENI RAJ
Zvjezdarnica je bila opremljena tada najsuvremenijom opremom, a glavne su joj misije bile određivanje točnog vremena, mjerenje Zemljinog magnetizma i prognoza vremena, sve u službi Austrougarske mornarice. Ipak, osim te stručne djelatnosti, uvijek se nalazilo dovoljno vremena i za zadovoljavanje znanstvenih interesa tamo zaposlenih astronoma. Oko zgrade uređen je predivan park, jedan od najljepših u Puli. Tadašnja djelatnost ratne mornarice, naime, nije se svodila samo na izvršavanje vojnih zadataka, nego i znanstvenih misija. Brodovima, koji su pristajali u pulskoj luci, nakon svojih dalekih putovanja, znanstvenici su donosili uzorke flore, faune, stijena i mnoge druge stvari iz svih, pa i najudaljenijih dijelova svijeta. Dio tako donesenih biljaka posađen je na Monte Zaru, u tom parku što je okruživao zvjezdarnicu. Tu je, 1877. godine, postavljen i spomenik slavnom viceadmiralu Wilhelmu von Tegetthoffu, koji je već spomenut u jednom od ranijih brojeva Regionala. Monte Zaro bio je, dakle, pravi znanstveni raj – vrhunski opremljen institut, okružen predivnim, poticajnim parkom, u mirnom kutku svijeta - to je nešto o čemu mnogi sanjaju i danas.


ZLATNO DOBA
Prvi direktor zvjezdarnice, u razdoblju od 1871. do 1880. godine, ujedno i najplodniji astronom koji je na njoj radio, bio je Johann Palisa. U deset godina, koliko je proveo na Pulskoj zvjezdarnici, postavio je vrlo visoke znanstvene standarde. To je vrijeme kad su i tehnike proizvodnje optičkih elemenata doživjele velik napredak, što je, naravno, dovelo i do uzleta promatračke astronomije. Zadivljujući je opus koji je Palisa ostavio za sobom. Iza njega su ostale tisuće sati marljivog i sustavnog promatranja i preciznog određivanja položaja zvijezda, planeta i kometa. Također u to doba krenula su i promatranja meteora.
Ipak, Palisa je ostao najpoznatiji po mnogobrojnim asteroidima otkrivenim upravo s Pulske zvjezdarnice, kao i po onima koje je kasnije otkrivao iz Beča. Bio je jedan od pionira, ali i najplodniji vizualni otkrivač asteroida svih vremena. Iz Pule je otkrio 27 asteroida.
Astronomi današnje Zvjezdarnice Višnjan dostojni su nasljednici Palisine djelatnosti. Ipak, iako broj asteroida otkrivenih iz Višnjana višestruko nadmašuje broj otkrivenih iz Pule, Palisin nas uspjeh zadivljuje. Višnjanski se astronomi, naime, služe moćnim kompjuterskim programima koji rade onaj naporan posao što se u Palisino doba sastojao od uspoređivanja stotina fotografskih ploča u potrazi za nekom sitnom izduženom točkicom što se na uzastopnim fotografijama pomiče u odnosu na nepomične zvijezde.


KOMETI, ZVIJEZDE I DEVET GALAKSIJA
Uz asteroide, Palisa je s Pulske zvjezdarnice otkrio i cijeli niz drugih nebeskih tijela. Ta otkrića možemo smatrati «kolateralnim žrtvama» Palisinog traganja za asteroidima. Od malih tijela Sunčeva sustava otkrio je komet, kojeg je nazvao po svom bratu i suotkrivaču Aloisu Palisi. Otkrio je i tri promjenjive zvijezde (W Scorpii, T Librae i Z Virginis) te devet galaksija. Sav astronomski rad Palisa je objavljivao u uglednom znanstvenom časopisu, koji još i danas izlazi, Astronomische Nachrichten. Pretraživanjem astronomskih baza podataka nailazimo na desetke Palisinih priloga iz Pule.
Za svoj obiman i dugogodišnji rad Palisa je dva puta, 1876. i 1906. godine, od Pariške akademije znanosti dobio priznanje, a 1906. godine je i jedan krater na Mjesecu nazvan upravo po njemu.
Palisu na direktorskom mjestu zamjenjuju njegovi dostojni nasljednici, među kojima je najistaknutiji bio barun Ivo Benko od Bojnika. Zalaganjem tih vrijednih ljudi održao se visok znanstveni nivo zvjezdarnice još nekoliko desetljeća. Bilo je to mjesto koje su pohodili mnogi istaknuti fizičari i astronomi. Pulu pod upravom Austrougarske monarhije najčešće doživljavamo kao grad-utvrdu, ali živahna znanstvena djelatnost zvjezdarnice pokazuje nam da je takva slika možda ipak pretjerana.


DOBA ŽELJEZA I VATRE
Austrougarska monarhija, kako svi dobro znamo, raspala se krajem I. svjetskog rata. Pula, do tada napredni grad u koji su se ulagala ogromna sredstva, potpada pod talijansku vlast, što označava prvo stagnaciju, a zatim i velik nazadak grada. Naravno, to se odrazilo i na zvjezdarnicu. Najprije je, zajedno s ostalim odjelima Hidrografskog zavoda, izložena temeljitoj pljački. Biblioteka se, zajedno s velikim dijelom instrumenata uništava. Jedan dio instrumenata odlazi u Trst, a dio se, naročito veliki teleskopi, odvoze u talionice željeza, kako bi se pretopili u oružje. Iako meteorološka i magnetska stanica i dalje rade sve do 1944. godine, sama zgrada zvjezdarnice uskoro zarasta u gusto raslinje i propada tijekom desetljeća neaktivnosti.
Početkom 1944. godine Pula je izložena intenzivnom savezničkom bombardiranju. Nekoliko bombi uništava većinu zgrade zvjezdarnice, od koje ostaje djelomično sačuvan samo dio lijevog krila zgrade. To je onaj dio od kojeg je obnovom nastala anašnja zvjezdarnica. Tijekom blokade grada nakon II. svjetskog rata i britanske okupacije, potpuno se uništavaju ili se prebacuju u Trst svi preostali instrumenti i ostaci biblioteke.
U poluruševnom lijevom krilu stare zvjezdarnice od 1947. godine djeluje vojna meteorološka stanica. Ostatak terena na kojemu se nalazila zvjezdarnica poravnava se i to postaje dječje igralište, a kasnije i vrtić.


FENIKSOV PREPOROD
1973. godina označava povratak astronomskih aktivnosti na Monte Zaro. U Puli se, pod okriljem Narodne tehnike, osniva Astronomsko društvo Istra, nazvano prema jednom od Palisinih asteroida. Jedan od ciljeva tog društva je obnova barem onog dijela zvjezdarnice što nije srušen do temelja. Grad društvu, 1979. godine, dodjeljuje na upotrebu ostatke srušene zvjezdarnice. Prave astronomske aktivnosti započinju 1982. godine, zahvaljujući entuzijazmu i požrtvovnosti članova astronomskog društva, koji dovode zgradu u uporabno stanje, te «Uljaniku», koji izrađuje kupolu.

Nova kupola je, doduše, zamjetno manja od onih koje su krasile staru zvjezdarnicu, ali ipak je označila preporod astronomije u Puli, nešto kao ponovo rođenje mitskog Feniksa iz pepela. Većina astronomskih aktivnosti današnje zvjezdarnice svodi se na edukaciju, no organiziraju se i ozbiljnija promatranja kometa, pomrčina Mjeseca i Sunca...


BUDUĆNOST ?
Danas se, međutim, ne možemo nadati obnovi one znanstvene živosti na tom mjestu, u centru grada, budući da se situacija u međuvremenu poprilično promijenila. Naime, pulsko je noćno nebo u doba Austrougarske monarhije bilo posuto doslovce tisućama i tisućama zvijezda. U blještavilu zvijezda Mliječnog puta moglo se uživati i iz najživahnijih dijelova grada. Pogledamo li danas nebo nad Monte Zarom, tek ćemo u rijetkim noćima nazrijeti svijetle pramenove Kumovske slame.
Svjetlosno zagađenje gradova danas onemogućuje ozbiljnija promatranja iz njih i iz njihove neposredne okolice pa se zato suvremene zvjezdarnice nalaze na udaljenim mjestima, po mogućnosti na što većoj nadmorskoj visini. Neke se nalaze čak i u orbiti, gdje im ne smetaju ni turbulencije atmosfere.
No, uime poštovanja vlastite povijesti i tradicije, mjesta kakva je Pulska zvjezdarnica ne bismo smjeli prepustiti zaboravu. Međutim, nadležne strukture vlasti, čija su usta uvijek prepuna brige za tradiciju, dosad su imale premalo razumijevanja za zvjezdarnicu, mogli bismo čak govoriti o maćehinskom odnosu.
Vrijedni članovi Astronomskog društva Istra ulažu velike napore u tom smislu, a 1990. godine je izdana i knjiga «Povijest Pulske zvjezdarnice». Sve se te aktivnosti temelje isključivo na čistoj ljubavi i entuzijazmu, što daje vrlo vrijedne rezultate. Uz odgovarajuću potporu, uspjesi Pulske zvjezdarnice bili bi češći i značajniji, na zadovoljstvo svih građana Pule.


NULTI MERIDIJAN U PULI!
Toliki broj novootkrivenih nebeskih tijela priskrbio je Palisi slavu, a Mornaričku zvjezdarnicu u Puli učinio je poznatom u cijelom ondašnjem znanstvenom svijetu. O njenom značaju dovoljno govori i podatak da se kasnije najozbiljnije razmatrala mogućnost da kroz nju prolazi nulti meridijan, što bi, drugim riječima, značilo da bi Pula, a ne Greenwich, bila referentno mjesto za određivanje točnog vremena. Ta nakana se nije ostvarila zbog činjenice da je, u međuvremenu, dok se vodila rasprava, došlo do propasti Austrougarske monarhije i preraspodjele moći među svjetskim silama.


POVIJESNA ISTRAŽIVANJA
Kao orao što svojim bistrim pogledom bdije nad pulskim zaljevom i lukom, zvjezdarnica je svojim istraživanjima, kako onima potrebnima ratnoj mornarici Austrougarske monarhije, tako i čisto znanstvenim, davala poseban pečat ovom tisućljetnom gradu. Sjećanje na ta slavna vremena sele se u povijest astronomije, gdje ćemo naići, na istaknutom mjestu u povijesti istraživanja malih tijela Sunčeva sustava, na tzv. Pola Observatory. Objekt je to koji nosi kodno ime MPC-538 (Minor Planet Center, No. 538), što ga dodijeljuje Komisija za mala tijela Sunčevog sustava Međunarodne astronomske unije. Zbog toga bi stara zvjezdarnica zaslužila temeljnu obnovu. To bi sigurno svojim sadržajima i izgledom oplemenilo povijesni i kulturni sadržaj Pule.

ASTEROID «PICKA» !?
U katalogu asteroida, pod rednim brojem 803, nailazimo na asteroid vrlo zanimljivoga imena. Iako taj asteroid nije otkriven iz Pulske, nego s bečke zvjezdarnice 1815. godine, s našom ga pričom povezuje njegov otkrivač, Johann Palisa. Asteroid se zove «Picka».

Taj je naziv službeno opravdan kao «prezime jednog mladog Češkog astronoma», a prezime Picka stvarno i postoji u Češkoj. Nisam uspio ponovo pronaći izvor, ali prije nekoliko godina negdje sam naišao na podatak da je sam Palisa inzistirao da se onaj c treba čitati kao njemački tsch.
Radi li se ovdje o Palisinom osebujnom smislu za humor? Ili možda o nečemu drugom, recimo, odrazu neke stare svađe ili Palisinog bijesa? Možda je Palisa želio reći kako ga ne zanimaju smrtno ozbiljne stvari koje su tih godina Stari kontinent zavile u crninu, nego nešto puno ljepše, ljudskije... Ili je Palisa na taj način jednostavno želio odati počast stvari oko koje se toliko toga u čovječanstvu okreće?

Bilo kako bilo, asteroid «Picka» ne spada u skupinu asteroida koji su potencijalno opasni za Zemlju, tako da se ne moramo bojati. S velikom sigurnošću možemo reći da nas ta «Picka» promjera 46 km neće stajati glave, što je vidljivo iz orbitalnih elemenata tog asteroida:
     
      Srednja anomalija    161.81572764°
      Arg. pericentra      66.33177909°
      Longituda čvora      251.26737565°
      Inklinacija          8.68579844°
      Ekscentričnost       0.06522872
      Poluvelika os        3.19732135 Astron. jed.
      Perihelna udaljenost 2.98876417 Astron. jed.
      Magnituda            H = 9.03,  G = 0.15
      Epoha elemenata      MJD   53840.54400000 TDT
                           (2006 Apr 15.544)

Facebook komentari