UO?I RIJE?KE PREMIJERE »RIVA I DRUXI«
Odgledavši prvu i posljednju, barem u nezakazivanju sljede?e, izvedbu predstave »Riva i druxi«, pulska kazališna publika može ponosno zaklju?iti: »Napokon, imamo svoju predstavu!« Poput identifikacijske karte, objedinjeni u jedno, autor teksta, autenti?na pri?a, pulsko kazalište, višejezi?no suzvu?je, uz tužnu manjkavost ovdašnjih glumaca, ali zato uz snažnu injekciju obližnje Talijanske drame, nadahnutog režisera i ostalog stvarateljskog tima predstave, iznjedrena je prva predstava o Puli, za Pulu i u Puli. I dok se predstava »Riva i druxi«, tjedan dana udaljena od svoje pulske premijere, upravo sprema izi?i na daske HNK-a Ivana pl. Zajca ?ime ?e se vratiti iza prirodne granice Istre, na rije?ki kazališni navoz gdje je u glavnini i pripremana, pulski se ponos miješa sa tugom zbog odlaska koji poput konstante grada kad-tad mora uslijediti. U tre?em pokušaju kroz 25 godina, po mnogim obožavateljima i kriti?arima Milana Rakovca najve?e njegovo ukori?eno djelo, »Riva i druži« napokon je smješteno u svoja dva prirodna okoliša, u kazalište situacije postavljeno u kazalištu grada u kojoj je glavnina Rakov?evih »uhva?enih« situacija i nastala. Sre?om, tre?e po redu dramatizacije »Druža« uhvatio se Lary Zappia koji je kao što i prili?i pripadniku mla?e generacije, redatelju široke naobrazbe s iskustvima znanstvenog, pedagoškog i prevoditeljskog rada, zamijenio Rakov?eve pokušaje negiranja vlastitog remek-djela, putem dramatizacija koje je po objavi romana sam pisao, te se vratio originalu koji mu je nametnuo koncept predstave. Izvrsna redateljska rješenja u predstavi prate ne manje dobre svjetlosne (Deni Šesni?), scenografske (Dalibor Laginja, Deni Šesni?) i skladateljske (Duško Rapotec – Ute) kreacije. Impozantna konstrukcija aluminijske skele, nosa?a vertikalnog scenskog prostora, raskadrirala je na dvanaest polja, koliko je uostalom i glumaca na sceni, pulsku pri?u koja svojom univerzalnoš?u spaja velik broj pograni?nih, osvajanih, izgubljenih i prona?enih gradova ?iji se stanovnici nerijetko izmjenjuju kako generacijama tako i podrijetlom. Iako glazba koja nosi tugaljiv i nostalgi?an zvuk valcera i tanga, plesova koji su se sredinom prošlog stolje?a naj?eš?e plesali, i iako kostimi (Danica Dedijer) jasno sugeriraju na poratne pulske godine, stamena scena, koju podcrtavaju i izmjenjuje svjetlosni efekti i videoprojekcije, jasno briše vremensku udaljenost doga?aja, koji su, ruku na srce, i u zbilji još sveprisutni. Sveprisutna je i pojavnost svih glumaca na sceni, kojom redatelj gledatelju ne dopušta bijeg u uokvirenu pri?u. I u nerazmjeru gluma?kih snaga ova odluka redatelja da ne odmara glumce izlascima sa scene daje prirodni ritam predstavi koja se na taj na?in sama potvr?uje. I dok glumica Elvia Nacinovich snažno ?uva svoj kvadrant, Bruno Nacinovich, Elena Brumini i Denis Briži? osvajaju?i komad po komad uzdignute scene nose sve svoje role s podjednakim žarom. Navedenoj gluma?koj ?etvorci pri hvali gluma?ke izvrsnosti potrebno je istaknuti ime Aleksandra Cvjetkovi?a koji uprizoruje najmobilniji lik, lik Grge koji naprosto tr?i, te uspijeva i sti?i, postojati u prošlosti i sadašnjosti. No, i Rosanna Bubola, Alida Delcaro, Lucio Slama i Teodor Tiani, glumci HNK-a Ivana pl. Zajca, Talijanske drame, svoje role suvereno i dosljedno uprizoruju, za razliku od pulskog uloga u predstavu, Radeta Radolovi?a, koji je radom u ovoj predstavi vidljivo rastegnuo svoje gluma?ke horizonte te za njega nikako ne treba gubiti nadu, a tu je i Romina Vitasovi?, možda i najslabija gluma?ka karika ina?e gluma?ki prili?no zahtjevne predstave, i fizi?ki i govorno, kojoj, doduše, treba priznati sjajnu igru u prizoru s Elviom Nacinovich, ?ija snaga otkriva glumicu u Vitasovi?ki. Pulske boje u ovoj koprodukcijskoj izme?u INK-a i rije?kog HNK-a brane i koreografkinja Andrea Gotovina te glumac, osnovnoškolac, polaznik Dramskog studija INK-a, precizni Filip Lugari? u ulozi malog Grge. I upravo je taj najsitniji lik pritajeni nositelj ove pri?e, dok ?e generacija glumca koji ju igra, a koja više ne gaji ni takozvani pulski dijalekt koji je pri stvaranju predstave glumcima približila Ester Barlessi Sardoz, ni ina?ice ?akavskog dijalekta, ve? ih zamjenjuje isklju?iva upotreba neprirodnog hrvatskog, pa i talijanskog, standarda, pokazati što se od iste pri?e prenijelo. Jer, na kraju, s željom da se napokon ostvari, i ustali, ljubav prema gradu koji jednako pripada onima koji su iz njega otišli kao i onima koji u njega uporno stižu, valja prigrliti svaki Rakov?ev lik, svaki povijesni dah i svaki umjetni?ki pokušaj rekonstruiranja istog, a onda tim isti zagrljajem, poput onog Rakov?evog s akterom Grge, priznati i sebe. Pogledajte još jednom video fragment s predstave održane u INK-u.(N.T.)