U SJENI TRIBINE
Piše: Jozo Ćubela
Nema nogometa bez srca, htijenja i trčanja sastava koji bi na terenu trebao djelovati kao momčad. U pulskom 2:1 porazu druge ekipe Istre 1961 sa Maksimirom to se nije vidjelo ni u tragovima. Potpuno nevidljiva vezna linija uz neprimjetne napadače dali su krila Maksimiru koji je uspio zabiti dva gola i kući otići pjevajući. Uzalud je trener Davor Lasić vikao na ekipu, pozivao pojedince na "konzultacije", sumorna subota na stadionu Veruda nije se dala izbjegnuti. Umjesto da nametnu snagu domaćinstva, Puljani su se izgubili u moru pogrešaka i izgubljenih duela sa Zagrepčanima koji su ovoga puta pokazali da možda i ne zaslužuju podrum 3. lige skupina Zapad.

   Iako su iz prve ekipe na ispomoć poslani golman Miranda, Korejanac Na, Grković i Hadžanović njihova igra bila je daleko od bilo kakvog dizanja i pokretanja suigrača. Ovaj poraz neće poljuljati previše plasman druge ekipe u 3. ligi ali će na žalost ponovno potvrditi da mnogi viđeni igrači ni u ovom rangu natjecanja ne mogu pokazati puno.

Kako su igrali:
Miranda - u prvom poluvremenu spašavao, u drugom za izlet u prazno popio gol
Bilić - nevidljiv
Dadić - nevidljiv
Hadžanović - bez trke on na terenu ne donosi ništa
Omazić - kod golova nije učinio ništa
Grković - isto kao i Omazić
Ivanović - osim udarca glavom nije pokazao ništa
Na - nije ništa pokazao
Macan - gol i ništa više
Marinčić- trudio se koliko se dalo
Mihaljević - bez jače špice u napadu nemoćan
Makić - ušao u igru
Barišić - prokockao rijetku priliku za gol Istre 1961

Trener Davor Lasić:
Dok su se njegovi igrači odmarali na terenu on je uzalud trošio grlo i djelio savjete kraj klupe. Bezvoljna momčad mogla se pokrenuti samo ako bi svi otišli van. Ali to je moguće samo u hokeju, košarci ili rukometu. U nogometu ne. Nervozu zbog nemoći ekipe na terenu, prije sudačke nadoknade, platio je udaljavanjem sa klupe.