PONOS AUSTROUGARSKE MORNARICE
U uređenoj i izgrađivanoj Puli, kao glavnoj ratnoj luci i pomorskoj bazi austrougarske ratne mornarice pored već izgrađenih elemenata i brojnih crkava u gradu nedostajala je Mornarička crkva tj. Die Marinekirche. Austrougarsko carstvo bilo je sastavljeno od 12 naroda, govorilo se u njemu 20 jezika, postojalo je 5 velikih vjera, a K.u.K. vojska bila je prva u Europi koja je u svoje redove primila Židove u 18. stoljeću, što je imalo odraza kasnije i u Puli kao glavnoj luci Carstva. Zbog toga je na Bečkom dvoru prihvaćeno stajalište da se u Puli izgradi posebna Mornarička crkva koja bi uz ostale ustanove i zavode bila u funkciji razvoja i rasta Mornarice. Izbor mjesta za gradnju izvršen je u blizini Stoje na dijelu tzv. Neu Pole, u tadašnjoj četvrti „Borgo San Polikarpo“ najljepšem dijelu Pule, s kojeg se pruža fascinantan pogled na puljsku luku i otočje Brijuni.
Poticaj za gradnju Mornaričke crkve koja je dobila i ime „Muttergottes vom Meer“, „Madona del Mare“, „Gospa od Mora“ i „Crikve od Marine“ kako su je domaći zvali i najizravniju brigu o financijsko – graditeljskom poslovanju vezuju se za ime Maximiliana von Sternecka Daublebskyog, koji je rođen u Pragu 1829. godine, a umro u Beču 1897. godine. Ovaj visoki časnik bio je čvrto povezan uz Habsburško carstvo kojemu je posvetio čitav svoj mornarički vojni život, a bio je i duboko religiozan. Smatrao je da glavna pomorska baza u Puli, „taj najljepši biser mornarice, mora biti upotpunjen hramom u potpunom nadleštvu Mornarice gdje bi se, izvan ingerencije biskupa iz Poreča pod čijom je crkvenom upravom bila Pula, mogle odvijati državne, vjerske i mornaričko vojne svečanosti“. Iako nije bilo lako privoljeti bečka vrhovništva da novcem omoguće izgradnju zasebne Mornaričke crkve, ipak je dobio osobni pristanak cara Franza Josepha I., koji je kasnije pomno pratio njenu izgradnju.
Temeljac za „Muttergotes vom Meer“ postavljen je 28. lipnja 1891. godine u povodu 25. godišnjice pobjede pod Visom i 43. godišnjice od krunjenja Presvijetlog cara i u spomen potopljenim mornarima i brodovima. Polaganju temelja prisustvovao je i Car Franjo Josip I., uoči blagdana Sv. Petra i Pavla, polažući pergament sa svečanim tekstom Viribus Unitis. Pažljivo prateći izvješća o radovima ovog sakralnog objekta, koji je koštao 100 000 kruna, na inauguraciji Crkve premda još nedovršene, 2. prosinca 1898. godine, uz pedesetu obljetnicu stupanja Kaisera na prijestolje, Car je stigao sjajnom kočijom , koju su kasom dovela četiri bijelca kaiserovsko – cesarske povorke do Asenalske ulice, pod uzvisinom, na kojoj se nalazi Gospa od Mora i samog portala. Car i pratnja peli su se preko 75 stepenika impozantnog pristupa, ulazeći na plato pred pročelje zorno bijelo – rumene trobrodne građevine.
Tako se vjerski život u Puli, kao glavnoj pomorskoj bazi, s obzirom na izmiješanost stanovništva, ovim veličanstvenim objektom još više obogatio. Ratna mornarica, i ostali dio oružanih snaga u sklopu puljskog garnizona, imali su i ranije organiziranu službu božju na brodovima i u vojarnama, a nakon izgradnje Gospe od Mora, najznačajnije državne, vjerske i vojne svečanosti obavljane su u njoj, kojima su redovno prisustvovali najviši mornarički, vojni, crkveni i gradski velikodostojnici. Jedan bi naoružani mornarički odred odavao počast, a Mornarevom bi molitvom bivao zaključen vjerski odred, što ga je vodio vojni kapelan, dok bi umjesto malih ministranata uz oltar posluživala dvojica mornara u uniformama. Pošto je to bila i župna crkva za četvrt San Polikarpo, najznačaajniji vjerski obredi odvijali su se u povodu blagdana Božića, kroz Ponoćnice, na kojima je Crkva bila redovno puna.
Arhitekt Von Schmidt izradio je prve skice za Mornaričku crkvu, nastavio je arhitekt Victor Luenz, a Natale Tommasi bio je završni projektant crkve sa portalom zauzlanih stupova, dok je admiral Von Sterneck Daublebsky, našao u kripti Crikve od Marine svoje vječno počivalište.
Crkva je građena u neororomaničko – bizantskom nadahnuću, u tlorisu latinskoga križa, s polukružnim apsidalnim završetkom, od bijelog brionskog kamena i rumenog mramora iz Oprtlja i Brtonigle. Dugačka je 30,50 m, široka 19,19 m, visoka oko 16 m, zvonik visok 30 m, s 5 zvona, 1989. uvedeno je automatsko zvonjenje, a na vrhu je brončani anđeo okrenut moru, kojeg je oblikovao prof. Raffaetta iz Trenta. Iznad glavnog portala zauzlanih stupova nalaze se kipovi svetaca: s lijeva Sveti Polikarpo (kipar Lewandowsky), Josip (Gruber), Barbara (kiparica T. Ries), Andrea (Leisek) i Nikola (Grunhut), pristigli 1903. iz Češke, a u gornjem redu su mozaici Sv. Franje i Sv. Elisabete. Veliki mozaik u unutrašnjosti zdanja predstavlja Posljednji sud, a otkriven je 1913.godine. Na zidu lijeve bočne lađe, blizu glavnog ulaza kameni okvir podsjeća na spomen ploču Franji Josipu I., a par koraka dalje nalazi se uklesani spomen na članove posade fregate S.M.S. Radetzky, što je stradala 1869. godine.
U desnoj kapeli uređen je 1929. Zavjetni prostor, spomen kapela, Famedio del Marinaio Italiano, talijanskim mornarima poginulim u minulim ratovima, a sagradio je arh. Giusepe Berti. Oprema, ukrasi i brončana oltarna pala odnijeta je 1947. u Italiju. Središnji mozaik u apsidi je s likom Gospe od Mora i svecima: Nikola, Pavle, Gospa od Mora, Petar i Barbara. U desnoj lađi smještena je slika Sv. Obitelji, djelo pulskog umjetnika Alfreda Peruška.
U Mornaričkoj crkvi od 1948. – 1965. ne odvijaju se vjerski obredi, a tek je 1965. Gospa od Mora predana porečko – pulskoj biskupiji i proglašena je župnom crkvom za oko 4.500 katolika na ovom prostoru.
Tekst preuzet iz knjige Branka Perovića „Mornaričko spomen - groblje Pula“
Fotografije: Lorena Križanac
Uredio: Diego Bosusco Ptica
