Pula u Službi motrenja i veze

Pula u Službi motrenja i veze-85034

SIGNALNIM BARJAČIĆIMA SIGNALISTI SU ISPISIVALI OSNOVNA SLOVA ABECEDE

Služba motrenja i veze bila je u austrougarskoj ratnoj mornarici organizirana na cijeloj istočnoj obali Jadrana, a Pula je kao sjedište zapovjedništva flote i glavna pomorska baza koncem 19. i početkom 20. stoljeća u njoj imala značajnu ulogu.

 U Puli, na Lošinju, u Šibeniku i Boki Kotorskoj (na Klincima) uspostavljena su središta veze, „Nachrichten – Sammelstele“, s velikim radio – postajama , od kojih je pulska, kao najveća i najjača, bila u posebnoj zgradi, s glavnom antenom na Velom Vrhu i dijelom skrivena pod zemlju. Specijalne telegrafske linije duž obale, koje su bile položene raanije, i one koje su u slučaju mobilizacije bile predane na upotrebu toj službi, povezivali su cijeli sustav. Veza između Pule i Šibenika bila je uspostavljena kabelom koji je bio položen na otvorenom moru i u mirnodopsko vrijeme služio za vezu Beč  - Sarajevo. Na putu Circonvalazione, ispod Mornaričke crkve, bila je zgrada glavne telefonsko – telegrafske centrale, s aparatima tipa Hughes, uzidanima u stijenu.

Poseban značaj u kontroli jadranskog prostora imala je služba motrenja, koja je uspostavljena prije Viške bitke 1866., u kojoj je solidno funkcionirala, a razvijala se ovisno o tehničkim pomagalima. Sastojala se od signalnih mirnodopskih i mobilizacijskih postaja, koje su bile opremljene raznim sihnalnim tijelima, prihvatljivima za ono doba. Signalni barjaci kojima su vezisti s brodova i postaja različitim položajima ruku ispisivali osnovna slova abecede, potom signalna tijela i zastave, semafori, heliografi koji su poruke slali uz pomož Sunčeve svjetlosti, ogledala i Morseovi znakovi, signalne rakete, dimna sredstva, bljeskovi i drugo, bila su sredstva kojima su se prenosile naredbe, izvješća i kratke vijesti, i to prema strogim pravilima. Prema kazivanju, zapovijed o obrani Visa 1866. prenijeta je semaforskim barjacima, po principu „jedan prima drugi predaje“.

Mirnodopske postaje obično su bile smještene unutar tvrđava, a izvan njih bile su utvrđene protiv prepada, ograđene zidom s puškarnicama, imala su dva topa kalibra 47 milimetra ili mitraljeze i odgovarajuće posade. Tijekom vježbi i mobilizacija uspostavljao se, prema planu, cijeli niz postaja sa svjetionicima, zvonicima i istaknutim brdima. Sustav postaja bio je popunjen stražarskom službom i manjim postajama, ali svega na nekoliko mjesta, ondje gdje je vidik postojećih bio ograničen.

Služba motrenja i veze, prema V. A. Bačiću, bila je pred početak Prvog svetskog rata podijeljena na tri promatračka područja, sa sjedištima u Puli, Šibeniku i Herceg Novom, u kojima su se nalazila središta s radio – postajama. Ukupan broj motrilačkih postaja na cijeloj austrougarskij obali kretao se oko 30, uključujući i one tranzitne, na pošti Pula, u Splitu i Dubrovniku.

Prva pulska motrilačka zona obuhvaćala je postaje od grada, preko tvrđave Tegethoff na Brijunima, do Cresa i Suska, s postajama za legitimiranje Forno, Verudela i Peneda. Druga, šibenska zona, obuhvaćala je stanice Bonaster i Grpaščak do Glavice na otoku Lastovu, dok se treća, hercegnovska zona, prostirala do otoka Šipana, Obosnika i bokokotorskog Oštrog rta. Uz navedene planske mobilizacijske postaje, tijekom Prvog svetskog rata uspostavljene su i mnoge druge, kao što su Korčula, Šućuraj na Hvaru, Sušac, Babi kuk na Lapadu, veći broj postaja oko Trsta, a nakon zauzeća Crne Gore i niz onih od Boke do Drača.

Posebna se pozornost poklanjala organizaciji službe motrenja oko Pule jer je ondje bilo najviše brodova, a dopunjavala se izvidničkim brodovima, kasnije i podmornicama te hidroavionima. Mirnodopske postaje nalazile su se na tvrđavi Tegethoff, Musilu, Kavranu i Lošinju, a mobilizacijske u gradovima Savudriji (Salvore), Poreču, Rovinju, Premanturi (Promontore), Cresu i Susku.

Radi zaštite zapovijedi i izvješća od neprijatelja, u radio – prometu koristile su se šifre. Stalnim usavršavanjem sustava i rječnikom, odnosno kodeksom te čestim mijenjanjem tablica održavana je dovoljna tajnost.

(Tekst Branka Perovića iz njegove knjige „Mornaričko spomen goblje u Puli“)