Prvi pravi Hrvatski mtb individual time trial «Parenzana»

«2. ZIMSKA MTB LIGA IPGŽ»
U nedjelju 25.1.2009. prvi puta je u Hrvatskoj održana jedna biciklistička utrka pojedinačnog kronometra koja je u sebi imala skoro sve elemente jednog pravog pravcatog kronometra Tour de francea ili Gira di Italia. Falio je još jedino TV prijenos. A bilo je i vrijeme da se klasične «štoperice» izbace iz upotreba s obzirom da već odavno postoje svakojaka čuda elektronike. S pravom možemo reći da je to 1. Hrvatska prava «Individual MTB time trial utrka», zato što je sve napravljeno kako to treba biti na takvim tekmama.

Nabrojati ću redom: Startni prostor ili rampa natkrivena, displej koji odbrojava dnevno vrijeme, semafor koji pali 1. crveno svijetlo od 5 crvenih svjetala na 6 sekundi prije starta a zeleno u zadnjoj sekundi, foto ćelije koje bilježe start, foto ćelije na polovici staze za međuvrijeme, foto ćelije u cilju, monitor u cilju koji je pokazivao trenutni plasman prve desetorice natjecatelja , vremena zadnja 4 natjecatelja koja su ušla u cilj i 3 sljedeća natjecatelja koja se očekuju u cilju. Na svemu tome bi pozavidjela mnogo veća i renomiranija natjecanja od spontano pokrenute prošle 2008. godine Zimske MTB lige IPGŽ , prvenstveno zahvaljujući Opatijskom  Adriatic Timingu odnosno «Didu» poznatijem kao «Joža Metalac no 1a» imena Goran Grabar i njegovom bratu Stivu Adriatiku ili Siniši Grabaru koji je sve to u svojih programima mjernih služba iskopao . Ne, ne nije ovo plaćena reklama , već je to moje odouševljenje učinjenim od strane tog timinga podijeljeno sa svih 54 natjecatelja iz Hrvatske i Slovenije koji su startali i završili ovo 4. kolo 2. Zimske MTB lige IPGŽ.  A tek da ste njih vidjeli u završnim sprintevima prema cilju i to nakon 20 kilometara čiste staze Perenzane vožene preko mostova i kroz tunele... mislim da bi im pozavidjeo na volji i trudu i pravi Lance Armstrong.

Vrsni poznavatelj i zaljubljenik Parenzane , Eugenijus Malvazijus imenom Eugen a prezimenom Ujčić postavio je stazu sa startom i ciljem u Livadama. Livadam, mjestu Istarskom podno Motovuna, vrlo poznatom po tartufima a nama bliskim MTBu i po velikom MTB saksofonistu Adranu Nadišiću koji je ovaj puta bio i sponzor «pasta partya», pašte koju je cijelu noć sam razvlačio (tako kaže legenda), sušio i rezao na pravu mtb dužinu.
Nakon starta i nešto vrlo malo početnog asfalta kronometraši su uhvatili vrlo dobar makadam uzbrdo prema Završju da bi nešto prije njega, kod nekadašnje željezničke stanice, nekdanje Parenzane, Završje, skrenuli prema Oprtlju trasom iste te davno potonule Parenzane. Fantastičnost toga je da se vozilo kroz nekoliko tunela te uskotračne pruge i preko nekoliko vrlo dobro očuvanih kamenih vijadukata, na koje je sad postavljena željezna visoka ograda da «nedaj bože a daj malvazije» neko nebi pao.  
Za one koji neznaju, Parenzana je bila uskotračna pruga koja je Istru povezivala sa Trstom a preko njega sa Wienom odnosno Bečom. Vlakovi su po njoj tako milili da «štorije» govore da si na uzbrdici mogo zić vanka, obavit miću nuždu i zajno ćapat svoj vagon. Tridesetih godina prošlog stoljeća Musolini je skinuo tu prugu da bi ju «kao postavio» u Abesiniji ( Etiopiji). Nažalost, brod koji je bio očito pretovaren a koji je to prevozio put jedine talijanske kolonije Abesinije, potonuo je negdije na Mediteranu iako ja mislim da je Musolini taj čelik pretopio za topove a svima je «lagio» da je brod potonuo. Istrani su danas prepuni nostalgije prema Parenzani a kako i nebi jer kad vidite svu ljepotu krajolika kojim je ona prolazila i vrlo ljepo održavane dijelove te bivše pruge i vas hvata neka nostalgija za nečim što u živo niste vidjeli kako funkcionira. Zadnju parnjaču uskotračnih pruga sa putničkim vagonima vido sam početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća kako se teškom mukom diže od Dubrovnika prema Trebinju pa dalje prema Mostaru i Sarajevu.

Sestra Učka je bila pokrivena snjegom dan prije ovog kola lige, prijeteći ligašima da će im pokvariti zadovoljstvo natjecanja. No zato je južni brat Kvarnera, Velebit, nedeljnom zorom zapuhnuo svoju ljubavnicu Buru prema sestrični Istri da raščisti nebo od oblaka kako bi sunce, dobre ljude ligaše, usred zime grijalo svojom toplinom i obasjavalo zlačanim sjajnim zrakama.
Od skoro sve velike porodice Zimskih ligaša nešto malo ih je nedostajalo. No zato su stigli neki novi a među njima i direktno iz Kopra na biciklu Lovše Matej, «Beli» sa Srdoča i svoja dva  lokvarca, tata Zdravko iz Ljubljane sa oba sina, Andrejom i Petrom, 3-4 klasična domaća «daunhilaša» i ostali. Ligu su kao gosti pohodili i momci iz slovenske Energije ali na cestovnim biciklima odrađujući svoj trening.
Zbog malog kašnjenja startna lista je napravljena u stilu lige, spontano.
U danu slavljenika Dražena Vidakovića ( koji je pekao noć prije kolačiće uz savjetodavnu asistenicij ,drage mu ,Svetlane Barać) svog osobnog rođendana, najbrži na ovoj Parenzani bio je Matej Lovše iz Ljubljanskog FBI UNI Teama. Bio je on najbrži i na prolaznom vremenu. Odmah iza njega bio je Andrej Zupančić a iza njega brat Peter Zupančić (oba Kalcit Kamnik) koji inače spada u kategoriju početnika.  Stari lisac Davor Zorko nije previše riskirao uzbrdo pa je imao tek 9. međuvrijeme. Zahvaljujući dobro uhvaćeno vjetru nizbrdo na kraju je bio 1. od hrvata ili 4. sveukupno a time i 1. u kategoriji preko 30 godina. Kolega mu po kategoriji i klubu, BK MTB istra Pazin, Mauro Hek zato je riskirao uzbrdicu za 4. prolazno vrijeme što mu je očito uzelo svi snagu za nizbrdicu pa je okončao kao 5. odmah ispred klubskokategorijskog kolege 6. plasiranoga Veljka Brajkovića.
No, da osim uvijek dobrodošlih gostiju iz Slovenije, i mi imamo mlade snage, pobrinuo se Ljubo Matošović zauzevši 7. mjesto i 1. mjesto u hrvatskih kronometraša do 30 godina.
Kod kategorije «dama» triunfirala je Andrea Kiršić odličnim sveukupnim 14. vremenom a klupska joj sudrugarica Antonela Ferenčić dohvatila je cijenjeno 17. mjesto ukupnog poretka.
Da «zimska dame» misle ozbiljno pobrinula se i 3. dama Svetlana Barać koja je zauzela 37. mjesto ukupnog poretka ili 17 je natjecatelja iza nje u ukupnom poretku .     
Vrlo dobri su bili i oni najmlađi, do 15 godina, pa je tako Paolo Rigo 26. ukupno, Ivan Kišić 32 a Mario Nadišić 34. sva tri iz  BK MTB Istra Pazin.

Žutu majicu vodećeg Zimske mtb lige IPGŽ i dalje nosi Saša Vidović a samo 5 bodova zaostaju za njim Ljubo Matošević i Mauro Hek. Kod timova nadmoćno vodi team «8.c» ispred «Otpornih na idiote» i 3. plasiranog teama «XY».
Svi rezultati i poredak nalaze sa na www.adriatic-timing.com    
 
Aleksandar Popović