DOGODILO SE NA DANAŠNJI DAN PRIJE 130 GODINA
Punih je 130 godina prošlo od prve hrvatske riječi izrečene u jednom tijelu zakonodavne vlasti u Istri. Bilo je to 21. kolovoza 1883., a govornik je bio dr. Matko Laginja.
Izabran u Istarski pokrajinski sabor u Poreču, u svom prvom mandatu godine 1883.toga je kolovoza bio navršio tridesetjednu godinu. Prva konstituirajuća sjednica Sabora započela je 16. kolovoza 1883. u Poreču, od 30 zastupnika bilo je prisutno njih 27, te je sjednica počela uz običnu svečanost. Imenovani su predsjednik (Vidulich) i potpredsjednik (Amoroso) Sabora. Na trećoj sjednici kod potvrđivanja izabranih zastupnika, od kojih je bilo 25 zastupnika Talijana, a samo 5 zastupnika istarskih Hrvata i Slovenaca, od kojih je za trojicu zastupnika zatraženo je poništenje izbora zbog nepoštivanja izborne procedure. Bili su to zastupnici Koparskog političkog kotara Spinčić i Križanac, te Šterk iz Voloskog. Mlad i obrazovan, staložen i pošten, zastupnik Laginja dobio je riječ i na talijanskom se jeziku obratio prisutnima, te pritom rekao da će u izlaganju govoriti hrvatskim jezikom koji mu je materinji jezik. Toga je 21. kolovoza mladi Laginja ostvario težnje mnogih generacija prije njega i počeo hrvatski govoriti. Ali samo počeo. Naime publika sa galerije na te je riječi glasno negodovala, i između urlika razabiralo se: «Fora, fora!». Ali publici i većini zastupnika to nije bilo fora, već su ga htjeli istjerati van. Govor ulice bio je jasan talijanskim zastupnicima te su predvođeni potpredsjednikom Sabora Amorosom napustili sabornicu. Predsjednik Vidulich ispraznio je javnost sa galerije i potvrdio Laginji izbor na običajni jezik u zemlji, te ga zamolio da nastavi govor. Međutim inteligentni je Laginja smatrajući važnim ono što je namjeravao reći u obranu legalnosti izbora trojice svojih kolega zastupnika svoj govor nastavio je na talijanskom. Kako je i predvidio, zastupnici talijanske nacionalne pripadnosti počeli su se vraćati na sjednicu, te je Laginja održao svoj govor na čistom talijanskom jeziku više od sat i pol. Na kraju su potvrđeni svi zastupnici talijanske stranke i oni izabrani na otocima, a Šterk, Spinčić i Križanac su isključeni iz Sabora. Izašavši iz sabora, prvi Križanac, naši su zastupnici na ulicama, tada većinom talijanima naseljenog Poreča, napadani kao kakvi razbojnici, gađani trulim voćem kojega je u to kasno ljeto bez frižidera vjerojatno bilo u izobilju. Naročito im je bilo opasno kretati se uskim gradskim uličicama. Ti su događaji, prema pisanju lista «Naša sloga» bili samo očiti znak da nas se boje. Preostaloj dvojici zastupnika Laginji i Zamliću nakon svega i nije bio omogućen neometani rad, kao ni osobna sloboda, te su zbog svih događanja zajedno sa nepotvrđenim drugovima 22. kolovoza ujutro napustili Poreč. Ova mala epizoda od velikoga značaja početak je političkog i društvenog djelovanja Matka Laginje kojega će nazivati «ocem Istre». Rođen 1852. u Pulu dolazi iz Trsta 1890. godine, te biva naš sugrađanin sve do 1915. kada odlazi u Zagreb, gdje i umire 1930. godine. Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj. U pulskim godinama ostavio je trag kao odvjetnik jedinog hrvatskog odvjetničkog ureda, i punih 10 godina bio jedini takav, da bi ih do 1910. bilo već pet. Ured mu je bio u Via Giulia na broju 3, a tiskara «Laginja i drugovi» u kojoj je tiskana «Naša sloga» na broju 1.  Via Giulia, tada jedna od važnijih ulica u gradu danas nosi ime dr. Matka Laginje. List «Naša sloga « izlazio je od 1870. do 1899. u Trstu, a u Puli od 1899. do 1915. godine. Dr. Matko Laginja izabiran je kao zastupnik u Istarskom saboru 1883., 1889., 1895., 1901., 1908. i 1914., a u Carevinskom vijeću u Beču 1891., 1897., 1907. i 1911.(L.K.)