Prste k sebi Antonio Tajani!

REAKCIJA SRP-A NA SKANDALOZNI ZAVRŠETAK GOVORA PREDSJEDNIKA EU PARLAMENTA
Kao reakciju na jučerašnji govor predsjednika Europskog parlamenta, Mario Jarki, zamjenik predsjednice Socijalističke radničke partije Hrvatske poslao je dopis medijima kojeg prenosimo u cijelosti:

Predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani govorio je na Danu sjećanja na žrtve fojbi u Bazovici i govor završio usklikom "Živio Trst, živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija!"

Ideja da su Istra i Dalmacija dijelovi Italije bila je jedna od temeljnih ideja talijanskog fašizma. Iako je prepuštanje Istre i Dalmacije Italiji počelo Rapalskim ugovorima, kao dio ratnog plijena iz 1. svjetskog rata, dokrajčeno je još sramotnijim Rimskim ugovorima o razgraničenju između Italije i NDH koje je potpisao Pavelić.
Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske, pozivajući se na pravo naroda na samoopredjeljenje, svojom je »Odlukom o priključenju Istre, Rijeke, Zadra i ostalih okupiranih krajeva Hrvatskoj« od 20. rujna 1943. godine potvrdilo već ranije donesenu Pazinsku odluku o sjedinjenju. U tom su dokumentu ništavnim proglašeni prethodni ugovori Kraljevine Jugoslavije i tzv. Nezavisne Države Hrvatske s Italijom, kojima su Istra, Dalmacija i otoci pripali Italiji.
U Italiji (kao i kod nas!) postoje snažne revizionističke struje, ali ovo je prvi put da je jedan visoko pozicionirani čelnik EU-a kazao nešto ovako sramotno.

Najoštrije osuđujemo imperijalističku i profašističku izjavu gospodina Tajanija koja nije dostojna funkcije koju obnaša. Istra i Dalmacija su svoju slobodu i priključenje matici zemlji krvavo izborile u Narodnooslobodilačkoj borbi. Revidiranje povijesti neće proći!

NO PASARAN!

 

Svoju reakciju na govor koji je dignuo prašinu u Hrvatskoj, ali i Eu poslao je i Vladimir Kapuralin, član Predsjedništva SRP-a:

Socijalistička radnička partija osuđuje izjavu Antonia Tajania predsjednika Evropskog parlamenta, koju je izrekao povodom obilježavanja Dana sjećanja na komemoraciji žrtvama u Basovizzi, kao iredentističku, povijesno revizionističku, koja podsjeća na bolno razdoblje fašizma. Tajani je tom prilikom Istru i Dalmaciju nazvao talijanskima. Ono što SRP razlikuje od ostalih koji su osudili taj čin, je činjenica da ovaj istup Tajania nas ne iznenađuje. Ne zbog toga što ga je izgovorio Tajani, već zato što su slični ispadi u Italiji institucionalizirani.

U talijanskom parlamentu je 30. III 2004. godine, pod pritiskom desničarskih i podrškom partija lijevog centra izglasan i time ustanovljen „Dan sjećanja“ 10. februara. Tim činom se u Italiji ustoličila nova praksa, kojom se pristup iseljavanju u Italiju većeg broja Talijana, ali i Slavena, sa oslobođenih područja Istre, Dalmacije i otoka nakon II sv. rata i pripajanja tih dijelova Jugoslaviji, izdvaja od dotadašnje percepcije i daje mu drugu dimenziju. U prošlosti bi se na  talijanskoj strani problem aktualizirao, kada bi se pojavila politička potreba za njim. Određivanjem 10. februara «Danom sjećanja» povod je institucionaliziran i on više nije prepušten političkoj potrebi trenutka, već se on permanentno nudi kao argument, čime si je institut vlasti zadao obavezu i ona vlast koja ne bude posegnula za njim riskira da bude doživljena kao nepatriotska.

Incidentni govor Tajania nije prvi, a vjerujemo ni zadnji u tim okvirima. I do sada se posezalo za tim instrumentom. I prošle godine je talijanski predsjednik Sergio Mattarella, odaslao poruke u kojima je neizazvano, nepoticano, često i opstruirano iseljavanje iz tog razdoblja, okarakterizirao kao planirano etničko i nacionalno čišćenje. Razdoblje od 1943. do 1945. na ovim prostorima Mattarella vidi kao nasilje nad nemoćnim talijanima od strane „titinovog komunizma“. http://www.quirinale.it/elementi/Continua.aspx?tipo=Comunicato&key=3539

Da stvar može eskalirat do međunarodnog incidenta, govori primjer iz 2007. godine, kada je došlo do razmjene disonantnih stavova, između talijanskih i hrvatskih institucija vlasti. Ovaj puta se to očitalo u obliku verbalne «izmjene vatre» između tadašnjeg talijanskog predsjednika Giorgia Napoletana i hrvatskog mu kolege Stipe Mesića. Napolitano je prigodom obilježavanja Dana sjećanja izrazio neke kvalifikacije nesumnjivo revizionističkog prizvuka, a bogme objektivno gledano i dobrano uvrijedio slavenske narode, misleći pri tome na Jugoslavenske imputirajući im krvoločnost, barem što se tiče vremena i prostora  na koji se kontekst odnosi. Na to je promptno Mesić reagirao i spočitao Napoletanu revizionizam, što je izazvalo buru u diplomatskim krugovima, sve do Evropske komisije. Nakon kulminacije uslijedilo je užurbano nastojanje obiju strana, da se stvari zataškaju, što je i učinjeno, s time da se na svakoj strani uvjeravala javnost kako je druga strana popustila, kao i svaki put do sada.

Isti obrazac koristi i Tajani, on se već danas na široko posipa sa pepelom, izjave izvinjenja sustižu jedna drugu, „on nije to rekao“, „on nije tako mislio“, ali je postigao cilj. Postupio je prema scenariju kojeg je sam osmislio, uzburkao je situaciju, privukao pažnju i ubrao poene u krugovima do kojih mu je stalo.

(REx)

Facebook komentari