Promašena gospodarska politika se naplačuje na štetu radnika

KONFERENCIJA ZA NOVINARE ZELENOG SAVEZA
Jučer su u svojim prostorijama predsjednik Zelenog Saveza Josip–Anton Rupnik i Gordana Ferenčić, gradska vijećnica, održali tiskovnu konferenciju na temu „Promašena gospodarska politika se naplačuje na štetu radnika i građana naše zemlje, a to je egzatni primjer „ULJANIK.“ Njihovo priopćenje u cjelosti prenosimo:

"Prije 22 godine smo predlagali preustroj gospodarstva u Istri s određenim prioritetima pojedinih industrijskih djelatnosti.
Na prvo mjesto smo predlagali, da bi trebalo pokrenuti elektro industriju u Istri, kao industriju budućnosti, jer je i interes mladih od tehničkih znanosti bilo  naglašeno kroz fakultetsko obrazovanje.

Na drugo mjesto kao prioritet smo predlagali ekološku proizvodnju hrane, doradu, preradu i eko-agroturizam i eko –turizma, kao objedinjen razvojni program.

Na treće mjesto smo predlagali razvoj proizvodnje brodova,objekata na moru, u moru i priobalju.

Na četvrto mjesto smo predlagali malu privredu naglašeno na obrtništvo, kao prateču industriju prethodnim našim prijedlozima.
Povijesno je dokazano, da je ne dopustivo razvijati samo jednu granu gospodarstva, jer uvijek može doći do sloma. To se je dokazivalo kroz povijest upravljanjem kolonijalnih zemalja, jer su stradavale takve zemlje, a ne vlasnici tih kolonija.

Ovakva pravila ponašanja se često koriste i u industriji u velikim sistemima, kao što imamo sada slučaj u Uljaniku.
 
Situacija u ULJANIKU u koju su dovedeni radnici, a isto tako građani u Istri, a pogotovo u gradu u Puli je nedopustiva i glavnu odgovornost snosi uprava Uljanika i jasno Vlada RH. Da bi se to potvrdilo moramo se vratiti u prošlost i to pogotovo u period, kada smo izvršili transformaciju Uljanika ili točnije, kada smo izvršili preustroj tvrtke odnosno, kada smo u Uljaniku formirali pet radnih organizacija s zaokruženim proizvodnim programom.

Tim radnim organizacijama se je moralo omogućiti, da normalno posluju i da njihov proizvodni program dolazi sve više do izražaja na tržištu, jer bi cikličke krize, koje se pojavljuju u brodogradnji u svijetu daleko lakše bi se prebrodile. Tako rade sva velika brodogradilišta. U Uljaniku smo formirali slijedeće radne organizacije: «brodogradnja», «strojogradnja» ili kako smo njih najčešće zvali dizel motorna proizvodnja, «tvornica električnih strojeva i uređaja»-TESU, radna organizacija «opremanje» i radna organizacija «opći poslovi».

Kasnije smo učinili i preustroj «Jadranbroda» i formirali grupacije kao što su brodogradnja s sjedištem u Puli, strojogradnja s sjedištem u Rijeci, opremanje s sjedištem u Splitu, a u Splitu je bila i specijalna proizvodnja. Veoma je bila interesantna grupacija opremanje u kojoj su bile četiri radne organizacije i to dvije iz Pule među kojima je bila najinteresantnija tvornica TESU. Tvornica TESU koja je proizvodila električnu opremu za brodogradnju, ona je trebala biti glavni proizvođač opreme za obnovljive izvore energije. Na zahtjev resornog ministarstva –Ministarstva gospodarstva u tvornici smo izradili prvu studiju o vjetro elektranama i to prije 29 godina i na području kaznionice u Valturi postavili prvu vjetro elektranu od 22KVA na jugoistočnom dijelu Europe.

Navedena tvornica u kojoj sam proveo više od 20 godina proizvodila je opremu za proizvodnju električne energije  na potocima i tada je bilo planirano u Hrvatskoj oko tristo takvih malih centrala i to čak pet u Istri ali to nije ostvareno. Tvornica je isporučivala opremu za takve protočne centrale u Sloveniji, Crnoj gori i Makedoniji. Tvornica je nekada isporučivala opremu i za proizvodnju električne energije na pročistačima za komunalne otpadne vode na tako zvanim bio pročistačima gdje se je pročišćavala otpadna voda na 95-96% i takva voda se je mogla koristiti za navodnjavanje i za industrijske potrebe i kako smo već napomenuli i mogla se je proizvoditi električna energija.

Davno smo predlagali, da se u Istri u svim gradovima Istre izgrade takvi pročistači ali to nije učinjeno, već trošimo sredstva za izgradnju nekakvih bazena-akumulacijskih jezera. Prije dvadeset godina u Puli su boravili stručnjaci s tog područja i to iz Švicarske i Slovenije. Da je Uljanik dao podršku takvoj proizvodnji, danas bi tvornica TESU imala sigurno oko 2000 zaposlenih i što je  isto tako bitno, mehaničku opremu je trebala proizvoditi tvornica opremanja i to pogotovo u Vodnjanu u kojoj bi isto tako znatno porastao broj zaposlenih. Tu navodimo samo jedan dio prošlosti koji nije realiziran, a isto tako je Uljanik trebao davno ranije krenuti u proizvodnju brodova s daleko višom dodatnom opremom ali ni to nije realizirano, već smo omogućili trgovačkim lancima, da na prostorima nekadašnjih proizvodnih tvornica gradimo trgovačke kuće. Na području pogona Mehanike izgrađena robna kuća Kaufland, a na području Tvornice za zavarivanje, koja je bila jedna od največih u jugoistočnoj Europi, izgrađena je trgovačka kuća Bauhaus.

Bitna je razlika između dohotka ostvarenog na osnovi novoostvarenog dohotka i dohotka prodajom tuđih proizvoda. Poslije tako promašene polovne politike doživjeli smo tako rekuči slom u Uljaniku s daleko snažnijim posljedicama za koje netko mora odgovarati, a to je svakako na prvom mjestu uprava Uljanika. Za sadašnju upravo na veliko se priča, da su imali visoke plače i to na uštrb radnika, a nekad je to bilo obratno i ljudi su tražili mogućnost, da se zaposle u Uljaniku, koji je nekad imao preko 8000 zaposlenih i oko 2000 kooperanata. Omjer plače je nekad bio, da je generalni direktor Uljanika imao 3,25 puta imao veću plaču od najmanje plače u Uljaniku. Današnji radnici to prosto ne mogu vjerovati, jer da se je provodila nekadašnja politika radnici ne bi napuštali Uljanik. Moramo napomenuti, da je netko veoma zainteresiran, da se ugasi Uljanik, kako bi prostor Uljanika pretvorio u privatni biznis kroz izgradnju marina i vezova za čamce i hotelčiće i na njima enormno zarađivao što je to postala prava pošast ali to se na području brodogradilišta ne bi moglo realizirati, da određene strukture iz Uljanika nisu umiješane u takvu rabotu.
        
Posljedice takve politike se mogu i moraju spriječiti na način, da se u Uljaniku pod hitno reaktiviraju programi u uvodu navedenih tvornica, jer to ja garancija, da se u najkraćem roku omogući reaktiviranje već zacrtanih programa, jer samo na proizvodnji elektro opreme za obnovljive izvore električne energije može se učiniti «bum», kao što je to učinjeno u Njemačkoj a umjesto da sve to u našoj zemlji proizvodimo, mi sve to po skupim cijenama uvozimo. Priče koje čujemo, da postoje neke tvrtke koje su zainteresirane i koje se u javnosti spominju je velika obmana, jer njima je upravo obratan cilj, jer valjda ne mislite, da će netko iz Italije se zalagati za razvoj brodogradnje, a kod kuće rade upravo obratno i oni će ulagati u našoj zemlji, a kod kuće gasiti takvu istu proizvodnju.
        
Prije više od godinu dana predlagali smo, da je u Uljaniku trebalo odmah uvesti prinudnu upravo i pokrenuti proizvodnju, koju smo nekad davno zacrtali ali koja je nekome smetala, kako bi se koristila sredstva od države, jer da se je razvila industrija u Uljaniku o kojoj smo govorili sve takve krize su se mogle prebroditi, jer to vam dokazuju velika brodogradilišta u svijetu to kako u Koreji tako i u Japanu i u Kini. Da se je davno prije formirala prinudna uprava u Uljaniku  spriječilo bi se kardinalno ugovaranje brodova ali potrebno je i to istražiti tko stoji iza toga, da li nesposobnost uprave Uljanika ili su tu umiješani pojedinačni interesu ljudi, koji su takve poslove ugovarali.
    
Moramo napomenuti, da prebacivanje odgovornosti na EU je teški promašaj i velika obmana javnosti. EU ne smije dozvoliti, da se financira izgradnja bilo kakvog broda, jer bi to bilo za ostala brodogradilišta u EU nedopustvo, da nekog sufinancira, kako bi postal konkurentniji  od ostalih brodogradilišta u EU. Ovakva tragična situacija u koju su dovedeni radnici s svojim obiteljima u Uljaniku traži pokretanje kaznene i krivične odgovornost članova Uprave i Nadzornog odbora, jer imali su mogućnost,da se to sprijeći. Mogli su to spriječiti između ostalog na način, da su gradili brodove za svoju tvrtku Istraplov, jer financiranje kupca broda u  EU je dopustivo.
    
Preustroj ULJANIKA je već davno prije učinjen ali nekome točnije novim upravama u Uljaniku je smetao i zato moraju kazneno odgovarati ali tu je kriva i Vlada, jer sve je započelo s nedopustivom privatizacijom. Režija privatizacije Uljanika je bila slična Tvornici duhana u Rovinju i zato me ne čudi, što su doveli na čelo uprave Uljanika ljude iz navedene firme. Proizvoditi kutije cigareta i brod se uopće ne može uspoređivati Da bi se spriječila realizacija kriminala i natjeralo sve, koji su u to umiješani, da plate štetu može se formirati nova tvtka na istom prostoru i davno predloženim i zacrtanim programom i to pod nazvom ULJANIK-ISTRA.
    
Davno smo predlagali, da se u našoj zemlji trebali graditi brodovi za prijevoz plina i na taj način realizirao bi se bio zahtjev građana, da se u Plominu koristi plin, a ne ugalj. Planira se gradnja terminala za plin na otoku Krku i otvara se još dodatna potreba za izgradnju brodova za prijevoz plina. Kupci brodova za prijevoza plina uz pomoč države mogu kupovati takve brodove, koji su dosta složeniji  i po cijenama daleko skuplji, s kojima bi recimo brodogradilište Uljanik moglo pokriti svoje proizvodne troškove.
    
Uljanik je u svojoj povijesti preživio i teže slučajeve, kada radnici i uprave nisu imale mogućnosti se zaštiti i to je Uljanik preživio. Situacija u koju je doveden kolektiv Uljanika isključiva je kardinalna odgovornost uprave, jer su na prvo mjesto stavili svoj interes i interes svojih prijatelja, a ne radnika i njihove obitelji, kao što smo mi nekad činili. Moramo ponovno napomenuti i veliku odgovornost VLADA. Davati garancije tvrtkama i to na pozamašne iznose, a ne redovno pratiti njihovu realizaciju to je nešto ne zamislivo u poslovanju."

(rex)

Facebook komentari