Piše: Danijel Horvat

?etvrtak se u Puli ve? dugi niz godina nametnuo kao «studentski» dan, tj. priklju?en je vikend zabavi. U biti, to je uspjeh disko klubova i raznih kafi?a, koji su uspjeli ponuditi kakvu-takvu zabavu, a mi mladi smo to objeru?ke prihvatili. Pa tko i ne bi? Još jedan dan zdrave zajebancije. Ukoliko netko postavi pitanje zašto idemo vani, spreman je odgovor: «pa danas je ?etvrtak».
No gdje zapravo možemo iza?i ?etvrtkom? Hit je svakako «Uljanik», uz kojeg mladi neko vrijeme provode u studentskom centru u Rojcu ili ispred doti?ne zgrade.
Uljanik je ?etvrtkom dupkom pun, potrebno je mnogo volje i upornosti da se pojedinac probije do šanka i do?e do cuge. Glazba? Eh, to je ve? «drugi par postoli».
Glazba se sastoji od izlizanih hrvatskih i jugo «rock» hitova u manjoj prostoriji, te izlizanih radio hitova u velikoj sali. Polako dolazimo do toga da je mogu?e predvidjeti «tracklist», što postaje lagano frustriraju?e. Zar ne bi bilo bolje platiti nekog DJ-a, koji ?e puštati neku plesnu glazbu (od house-a ili electro, pa do dub-a). Pod pojmom «puštanje» zacijelo ne mislim na Winamp ili sli?ne programe. Jer takva je sadašnja praksa, nizanje pjesama u programu za reprodukciju glazbe, za što nije potrebno nikakvo znanje ili razumijevanje tehnologije. Što dovodi do toga da se pjesme redovno ponavljaju.
No, jesu li za to krivi organizatori? O?ito da nisu, jer publike ima na pretek, a ona se ne buni. Barem ne toliko da bi to imalo nekakvog financijskog u?inka. Ljudi imaju naviku dolaziti, no nemaju naviku tražiti promjenu.
Kako ne bih ispao licemjer, i ja spadam u skupinu koja se ?etvrtkom razvali te «odbrije» do Uljanika.  Uz to, nemogu?e je ne navesti «nabrijane» klince i sve «zajebane» likove koji se okupljaju ?etvrtkom u uljaniku. To su oni likovi napaljeni na agresivu, koji briju naokolo traže?i «frku». Kada prona?u svoju žrtvu, izazovu kavgu, obi?no uz jak teatralni naboj i ogromnu gestikulaciju urli?u?i fraze poput «Znaš ti tko sam ja? Razbit ?u te! Ajde idemo van!» i sli?ne bezvezarije.
Nažalost, ova tendencija da svi u gradu žele ispasti «zajebani» proširila se na sve oblike ve?ernjeg zabavnog sadržaja. ?ak i po «rave» partyima, koji bi trebali biti dosljedni idealima «ljubavi i zabave» (kemijski inducirane) sve ?eš?i su «opasni» tipovi i njihova ergela. Ne plešu, ne ska?u i ne urli?u. Stoje postrani, gegaju se s noge na nogu te komentiraju ostale, u stilu: «Pazi ga kako se krivi. Pogle' onog lika», a oni sami ušiljeni su od koke, jer, samo face i ljudi koji «kuže spiku» briju po kokainu. Time postaju dio elite, dio «nedodirljivih», dio «kriminalnog miljea». U biti, ostaju jadni skorojevi?i i provincijske selja?ine, unato? ?elavim glavama i bijelom u nosu.  Ima li nade da publika postane zahtjevnija? Da postane civilizacijski neprihvatljivo odlaziti u grad i stvarati probleme? Da svi iza?u van kako bi se dobro zabavili, uz koju god glazbu  i u kojem god okruženju?  Nemam pojma.