Prljavo za predsjednika

DRAGOVOLJAC

Piše: Drago Pilsel
Zdravo ljudi! Čak i da nije došlo do cenzure mojega kolege i rektora Evanđeoskog teološkog fakulteta u Osijeku, prof. dr. Petera Kuzmiča u Glasu Slavonije, danas sam, uoči izborne šutnje, namjeravao nešto napisati o kampanji i o, kako ponavlja prof. Josipović, pretvaranje iste u kaljužu.
No, prije par danar sam dobio jedan alarmantan mail od dr. Petera Kuzmiča iz SAD-a, inače, jednog od čelnih ljudi Evanđeoske pentekostne crkve u Hrvatskoj, čovjeka koji je širinom svoga kršćanskoga duha često preširok za ove naše uske prostore. Javio se zaprepašten kako mu ovoga tjedna nisu objavili redovitu kolumnu u Glasu Slavonije!
Zašto, pitao sam ga, nakon što sam pročitao kolumnu u kojoj je bio opako kritičan prema Milanu Bandiću kao predsjedničkom kandidatu? Ne zna. Ili pretpostavlja zašto. Možda je to utjecaj Branimira Glavaša na slavonski list?
Kolega Darko Pavičić je u svom blogu u Večernjem listu to već učinio, portal Index.hr je prepričao zabranjenu kolumnu a ja sam, pošto sam to obećao prof. Kuzmiču, odlučio u ovom blogu, u identičnom obliku u kojemu sam ga dobio od dr. Kuzmiča, objaviti taj, po meni, važan tekst. I to iz najjednostavnije kolegijalne solidarnosti zbog cenzure i poštovanja prema Peteru Kuzmiču i njegovu radu.
Dakle, evo teksta. Piše Peter Kuzmič:
Trenutno sam zbog profesionalnih i obiteljskih obveza daleko od domovine, ali mi nije svejedno sto se u njoj dogadja. Stoga pratim kampanju za izbor trećeg predsjednika prevarene i pokradene Lijepe naše. Poslije dosadno razvodnjene, financijski netransparentne i programski siromašne prve faze, kampanja je nervozno ušla u neizbjeznu prljavu završnicu. Neizbježno prljavu jer je ulaskom Bandića u drugi krug umjesto pametne javne debate otpočela bespoštedna borba u močvarnom ringu muljanja i manipuliranja. Hrvatska zna da je Bandić majstor niskih udaraca i vještog eskiviranja. To je dokazao onim sramotnim pijanim gradonačelničkim bijegom od vlastite policije i bezbroj puta poslije toga varanjem svoje obitelji, grada, naroda i crkve. Kada se u balkanskom ringu nađu skandinavsko beskrvni, naizgled skromni i sasvim pristojni profesor, koji je temperantom i nepoznavanjem borilačkih vještina dvostruko hendikepiran, i balkanski sirov ali efikasan nacionalsocijalist, a navijačka rulja traži krv i zabavu, onda bi dramatični ishod mogao biti poraz zdrave pameti, gaženje ljudske savjesti i uvod u neka još opasnija vremena.
Neizmjerna je šteta za vjeru kršćansku i njezinu javnu vjerodostojnost što se od lukavog Bandića u pretposljednjoj rundi u ring dao uvući i grimizni Bozanić. Mislim da je uzoriti kardinal trebao biti mudriji da sumnjivim primanjima ne blagoslivlja već naširoko proširenu percepciju naroda da je na Kaptolu kapital važniji od morala. Dvosatnim netransparentnim ali strateški sumnjivim “ćaskanjem” s aferama uprljanim Bandićem Bozanić je poslao poruku svećenstvu i pastvi da Crkva ima svoga kandidata te time anulirao raniju biskupsku poruku “glasajte po savjesti”. Teško je narodu kojega se stoljećima učilo refleksima poslušnosti sada odjednom razmišljati vlastitom glavom i odlučivati po civilizacijski i demokratski neodgojenoj savjesti. Treba se nadati da su vjernici unatoč svemu ipak pametniji od nekih svojih pastira. Osobno ostajem pri mišljenju da su pošteni ateisti i iskreni agnostici mnogo bliži Bogu nego religiozni licemjeri, sakramentalizirani lopovi, etnoreligijski profiteri i u kriminal upleteni duhovnici. Tu se sa mnom slažu i Ivan Pavao Veliki i Benedikt XVI, pa i naš don Živko Kustić, koji je nedavnu Jutarnju propovijed naslovio “Ateisti mogu biti i Božji saveznici”. Autentični pastiri moraju znati razlučiti duhovno bogoljublje od lazne religioznosti i ljubav prema domovini od sebeljublja. Lažno bogoljublje je zapravo bogohulje(nje) koje nema nikakve veze s isusovsko-apostolski utemeljenom vjerom.
Što ako narod na izborima kaže da mu je draži racionalni patriot od lažnog domoljuba? Ako je demokratski vox populi vox Dei, onda bi bilo pogubno da ishod izbora dokaže da Bog i Bozanić nisu na istoj strani. Najavljeni povratak Sanadera i izbor Bandića bio bi nož u leđa premijerkinoj hrabroj novogodišnjoj poruci o konačnom obračunu s kriminalnom hobotnicom. Takav scenarij zloglasnoj hobotnici i lopovluku produžava život a Hrvatsku još jednom više približava Beogradu nego Bruxellesu. O izborima ne smiju odlučivati ni generali ni biskupi. Pa nismo valjda u Južnoj Americi nekih nedavnih vremena ili u Frankovoj Španjolskoj, “zemlji zaustavljene povijesti”( Mardešić). Balkanski Bandić nije ni sposoban ni dostojan da nas vodi u Europu. Nedostaju mu osnovna znanja, elementarna kultura, diplomatske vještine, državničko drzanje… Religija mu je licemjerna, domoljublje lažno a milodari koje raznosi po crkvama i zajednicama diljem Lijepe naše samo su dio političko-populističkog podmićivanja s kojim se mora kršćanski i europski rašćistiti.
Dakle, potpisujem napisano. Žalosno ali istinito do bola.  Nažalost, svećenici u mnogim slavonskim (i drugim) župama na misama i za blagoslova kuća žestoko, pa čak i bezobrazno naprasno, agitiraju za (a crkvu darežljivog) predsjedničkog kandidata Milana Bandića, a protiv ''nevjernika'' Ive Josipovića.
Upravo zbog ''kvaliteta'' kandidata Bandića, koje u svom tekstu navodi gospodin Kuzmič, to ne ide na čast svećenicima koji su tim svojim gestom razočarali veliki broj istinskih vjernika, onih kod kojih još nije narušen sustav vrijednosti. Neki naprosto ne vjeruju da ih njihovi dušebrižnici nagovaraju da glasaju za nekoga i nešto protiv svoje volje i savjesti.
Pogotovo to ne ide na čast Katoličkoj crkvi i njezinim poglavarima, osobito u ovim teškim vremenima. Da ne duljim, u cijelosti se slažem s tekstom uvaženog autora prof. dr. Petera Kuzmiča. A vas molim da izađete na izbore.