Prigodom otkrivanja spomen ploče doktoru Franu Mihaljeviću u Puli 26. svibnja 1977.

SJEĆANJA DOKTORA ZVONIMIRA MARETIĆA

Životni put i djelo odveli su prof. Dra Mihaljevića iz rodne Pule, ali ostaje činjenica s kojom se Pula i Istra mogu ponositi, tj. Da je on Puljanin čak u trećoj generaciji: njegov djed , došavši u Pulu kao mlad čovjek iz Gorskog kotara, ovdje se zaposlio i osnovao obitelj, tu se rodio njegov otac i zatim on 7. siječnja 1900. godine. No, kad mu je bilo sedam godina, obitelj se preselila u Trst, gdje je živjela do talijanske okupacije, kada je napustila Istru. Medicinu je studirao u Zagrebu i Beču, studij je završio 1926. godine, kada je i počeo raditi u tadašnjoj „Kužnoj bolnici“ u Zagrebu. Uz manje prekide, on je toj ustanovi ostao vjeran do kraja života, on je njoj udario svoj pečat i pod i pod njegovim vodstvom, osnivača suvremene infektologije u Hrvatskoj, ona je prerasla u današnju u današnju Kliniku za infektivne bolesti, koja je dala toliko značajan prilog i zdravstvu i znanstvenoj medicinskoj misli u našoj zemlji i koja danas nosi njegovo ime. Profesor Mihaljević rado je navraćao u Pulu. Bio je tu u nekoliko navrata kao gost i predavač u našoj podružnici Zbora liječnika Hrvatske, kao šef katedre za infektologiju i kao brižljivi učitelj, koji je pratio i  pomagao razvoj infektologije u svim našim krajevima, uveličao je svojim prisustvom i riječima i otvorenje našeg novo adaptiranog odjela 14. lipnja 1958. godine. Dolazio je i uvijek se radovao svakom napretku i boljitku službe. Jednom prilikom, bilo je to iza stručnog sastanka prilikom 10. – godišnjice adaptacije odjela 22. lipnja 1968. godine kada smo prošetali gradom, zaželio je da vidi kuću u kojoj se rodio i proveo djetinjstvo. Poveo me u zgradu u Ulici Matka Laginje br. 3. Zašli smo u stubište kuće i on je prepoznao unutrašnjost zgrade. Da je upravo to ono mjesto, dokazuje i činjenica što je tu živio i Matko Laginja koji je stanovao u istoj kući gdje i obitelj Mihaljević, koju je cijenio zbog narodnjaačkog duha, pa je malom Frani bio krsni kum. Često sam se znao prisjetiti toga sunčanog popodneva kad smo posjetili njegovu rodnu kuću i kad sam na njgovom smirenom licu mogao vidjeti sjetan izraz što su ga izazvale uspomene. Pa kad smo jednog dana izgubili tog velikog i dragog čovjeka, sama po sebi nametnula mi se misao da mu se ovdje, tu na ovoj kući postavi spomen – obilježje. U prvim kontaktima u tom smislu angažirao se doc. I. Rudelić. Tu je ideju svesrdno prihvatila i poduprla svojim autoritetom i materijalno infektološka sekcija ZLH, a na puno razumijevanje naišli smo i u Skupštini općine Pula. I tako, nepune dvije godine nakon njegove smrti (19. kolovoza 1975.) prilikom memorijalnih skupova: XXVIII stručnog sastanka infektologa Hrvatske  i V savjetovanja medicinskih sestara infektoloških odjela i klinika Hrvatske, 26. svibnja 1977. godine na rodnoj kući otkrivena je spomen – ploča. Svečani skup kome je prisustvovalo preko 200 sudionika i uzvanika pozdravio je potpredsjednik Izvršnog vijeća Skupštine općine Pula Milan Rakovac, o životu i radu Frana Mihaljevića govorio je prof. dr. Josip Fališevac, a viša medicinska sestra Smiljka Nell govorila je o njegovim zaslugama za sestrinstvo. Nadalje govorili su dr. Ante Dabo, ravnatelj Medicinskog centra, doc. Dr. Gjuro Murr, predsjednik podružnice ZLH i prof. dr. Zvonimir Maretić. Spomen – ploča sadrži reljef s likom profesora Mihaljevića i kopija je rada akademskog kipara Vanje Radauša, čiji original se nalazi u klinici za infektivne bolesti u Zagrebu.    

Facebook komentari