Pressing po pressu

Piše: Neven Lazarevi?
Blago nama novinarima, posebno nama starijima, koji smo prije pretvorbi i ostalih demokratskih rabota, svi bili "zaposlenici" SSRN-a, (za mla?e: Socijalisti?ki savez radnog naroda), koji je bio osniva? i "gazda" ve?ine novina i ostalih medija, te smo, bez obzira na vremenske prilike i ostale obveze, morali barem jednom tjedno juriti ili u Komitet ili u Skupštinu Op?ine, na nekakve "brifinge", skupljati nekakve izjave, drugarske kritike, odluke i priop?enja (tada "saop?enja")...te ih, prema redoslijedu, - i objaviti. Neki to danas zlurado tuma?e kao da smo tamo išli "po svoje mišljenje". I tako svaki tjedan, Naj?eš?e ponedjeljkom. E, nema toga više, moj druže!
Danas je raj zemaljski, oprostite, medijski! Oslobo?eni partijskih stega, s poznatim vlasnikom, bez onih "društvenih" i "narodnih" floskula, s punim pravom na osobnost i osobno mišljenje, ?ak i mi stariji, razmilili smo se po sjedištima svih i svakakvih stranaka i stran?ica, sakupljaju?i i revno bilježe?i - što?! Neko svoje mišljenje, neki svoj stav...? I tako svakodnevno. Kako se bliže izbori - i ?eš?e. Redakcijski sastanci su se pretvorili u raspore?ivanje novinara po "pressicama", kao voza?a po autobusima,  a ako netko i ostane slobodan, taj ?e dežurati, jer, Bože moj, mogao bi sti?i nekakav novi poziv. Za "pressicu", naravno.
Svaka stranka koja imalo drži do sebe i svog digniteta, mora održati barem jednu "pressicu" tjedno, oni ve?i - i dve, o još ve?ima da i ne govorim. Javnost mora biti upoznata s njihovim mišljenjem, iako to (mišljenje) zanima samo onih 14 ?lanova stranke, od kojih je pola i donijelo to mišljenje. Ali, ako se na kraju godine skupi pedesetak novinskih isje?aka, pola sata "videa" s lokalne televizije i barem ?etiri audio-kasete sa sabranim mislima Vo?e - dosta! Svrha postojanja je postignuta, predanost Cilju i Programu je dokazana, a mi? Mi novinari smo tu da izvijestimo znatiželjnu javnost što svatko od njih misli o sva?emu, da "priop?imo" o nezadovoljstvu svih 14 ?lanova ovim ili onim...Zbog objektivnog informiranja, treba ?uti i drugu stranu. Zato put pod noge, notes u ruku i po?uj što na ono "od ju?er", danas ima odgovoriti prozvani i svih njegovih 24 ?lana. Da oni ne bi svoje sukobe rješavali šakama, mi smo tu. Ali ne da sudimo, nego da prenosimo. Ne da mislimo, nego da brzo pišemo kako ne bi nešto propustili. Ne da pitamo, nego da slušamo.
Još su "zanimljiviji" skupovi s novinarima na kojima netko, nije bitno ni tko, izvadi komad papira i obznani na "pressici" svoje "priop?enje za javnost". U doba elektronske pošte oni nas zovu da nam ?itaju "priop?enje" i, što je najbolje, mi dolazimo i dolazimo i...?ovje?e!
Nema veze, u pauzi izme?u dvije "pressice" imamo mi novinari, u demokratskom novinarstvu, pravo i na svoje mišljenje. Eto, ja mislim da je sve to jedna velika pizdarija i da nikog živog ne zanima što onih 14 misli o popu koji je rekao ono o Titu i fašistima, a još manje što na to odgovara onih 20 preživjelih koji im oponiraju. Baš me briga što i onih 42 misli da se iz Tvornice cementa dimi, isto kao i onih 12,  što me briga što onaj misli o granici na moru, tko je on...? Ja mislim da bi svi ti "koji imaju javnosti nešto za priop?iti", trebali to ?initi to preko službi za marketing medijskih ku?a. Plati oglas, brate, pa "op?i" koliko ho?eš.
To ja mislim, ali provjeriti ?u svoje mišljenje u SSRN-u.
Pardon, "kod gazde", u demokraciji smo, zar ne?!