Preminula profesorica Onorata Biletić Kalčić

PRENOSIMO DIRLJIV FACEBOOK STATUS ESEJISTICE PAOLE ORLIĆ
09. travnja 2019. u Puli je u 21:30 u 87 godini preminula profesorica Onorata Biletić Kalčić.
Za mnoge generacije pulskih gimnazijalaca osebujna profesorica povijesti, no, za one sretnije- poput mene i mojih razrednih kolega iz tzv. “jedanaestice” CUO Branko Semelić generacije 1987.-1991. nezaboravna razrednica čiji doprinos našem usmjerenom obrazovanju kulturnjaka nije ostao samo na prenošenju predmetnog znanja iz povijesti nego nečem puno većem i dragocjenijem- iskustvu o svijetu i njegovoj širini.

Vijest o smrti naše “lude” razrednice s kojom smo drugom polovinom 80ih proputovali istočnu i zapadnu Europu uzduž i poprijeko te zbog koje baštinimo bezbroj neobičnih i gotovo nevjerojatnih priča između uobičajenih posjeta muzejima - od izdavanja naredbe za koordiniranom akcijom međusobnog posuđivanja dugih hlača ispred Milanske katedrale da dijelu goluždravih tinejdžerskih “šmizli” nesvjesnih primjerenog dress coda ipak dozvole ulazak u interijer crkve, preko bježanja od bandi po Pariškom metrou pa sve do švercanja malog izgladnjelog psa lutalice pokupljenog u Varšavi preko čak 5 granica kojeg smo umjesto suvenira doveli busom natrag u Pulu, zatekla nas je razasute na puno kontinenata i gradova - točkama na velikoj mapi svijeta koju je naša Kalky napamet znala i čija nam je vrata u naših 4 godine druženja u klupama gimnazije Branko Semelić zdušno otvarala.

Gotovo u anticipaciji današnjih backpackera, couchsurfera, travel afficionadosa i influensera, njena želja za putovanjima bila je oličenje istinske strasti koju smo tek kasnije u životu počeli razumijevati. Putovnice profesorice Kalčić za mnoge neobično ekscentrične “lude” Kalčićke a za njene “šmizle, šperle i tri tulipana” (kako je zvala naš razred generacije ’87-’91 kojem je bila razrednica), naše drage Kalky bile su oličenje strastvenog svjetskog putnika i istinskog kozmopolita. Nije bilo zemlje u kojoj nije bila a da nije imala i neku neobičnu dogodovštinu. Mijenjane nevjerojatnom brzinom zbog količine viza i štambilja svih zemalja u koje je revno putovala, njene su putovnice bile nevjerojatna riznica prelazaka granica mape svijeta o kojima smo mogli samo sanjati da ćemo ju ikada dostići.
U doba kada još nije bilo osobito jednostavno niti dostupno putovati sam i kretati se lakoćom današnih globtrottera po svim geografskim koordinatama, Kalky je putovala neprestano. 
Sama ili u društvu, nebitno, ali uvijek na putu ili na putu da ide na neki dalek put kako je znala govoriti.
Sama ili vodeći pun autobus pubertetlija nekom je prirodnom lakoćom usprkos činjenici da nije govorila svjetske jezike, po svim gradovima i zemljama gdje nas je dovodila bila je istovremeno najbolji vodič i najurnebesniji zabavljač kojeg smo u tim godinama mogli poželjeti. Sporazumjevajući se oduvijek na nekom samo svom univerzalnom jeziku, gestikulirajući rukama i nogama, ostavljala nas je bez daha darujući nam sjećanja koja rijetko tko u tim godinama može imati. Od iskustva istočnog bloka Poljske, Češke, Slovačke i Mađarske ‘80ih do ljepota i ugoda koje su pružali talijanski gradovi, francuske katedrale, dvoraci Loire, njemačkih burgovi, švicarske Alpe, voćnjaka Lichtensteina ili pak španjolskog sunca srednjoškolcima ondašnje Jugoslavije bespovratno je proširila vidike nadomak velikih povijesnih političkih mjena i prekrajanja granica darujući im zauvijek iskustvo pogleda “s druge strane” i onkraj naučenoga.

Na posljednjoj proslavi dvadesetpetogodisnjice mature 2016., kada nas je ubojito bistra i podjednako luckasta po tko zna koji put častila sa “šmizlo” šperlo” a naša tri jedina muškarca u razredu s “tulipani moji”, zafrkavajući nas u što smo se pretvorili, u više smo navrata pokušali nagovoriti ju da nabroji sve zemlje koje je proputovala ali kako njena nabrajanja i priče nisu prestajale, shvatili smo da smo zapravo pogriješili. Trebali smo ju jednostavnije pitati- draga Kalky – gdje ti zapravo još nisi bila? 
Duboko vjerujem da je ostalo vrlo malo destinacija na koje se prof. Kalčić nije otisnula i koje nisu osvanule na popisu njenih osvojenih prostora. 
Možda je došlo vrijeme da krene dalje. 
Vrijeme da se otisne na ono konačno putovanje na koje je sinoć 21:30 krenula taxijem.
Bon Voyage i hvala na svim lijepim uspomenama.
Tvoje Šmizle, Šperle i tri Tulipana.

(PAOLA ORLIĆ/FOTO: PAU BARRENA)

Facebook komentari