Premijera predstave »Okrutno i nježno«

IZGUBLJENI U PRIJEVODU


Piše: Nevena Trgov?i?


U ?etvrtak, 15. studenog premijerno je izvedena predstava »Okrutno i nježno«, ina?e  i najzahtjevnija ovogodišnja produkcija Istarskog narodnog kazališta – kazališne ku?e Pula. Usprkos tradicionalno dugom premijernom pljesku, prisluškivanjem bila publike naslutilo se prili?no razo?arenje koje se ublažavalo izjavama poput: »Pa to je bila tek premijera, zasigurno ?e biti bolje u repriziranim izvedbama.«, ili: »Predstava bi imala bolju pro?u u Osijeku, Splitu, Dubrovniku pa i Zagrebu«, aludiraju?i na ve?e hrvatske gradove koji su i fizi?ki osjetili minuli nam rat. No, ista se predstava reprizirala sljede?a dva dana, a zamjerke prvoj izvedbi u na?elu su se prenijele i na reprizirane izvedbe. Istina je, o?ito, vrlo jednostavna, i najbolji se tekst može loše postaviti na scenu. Tekst Martina Crimpa, u prijevodu Jadranke Bargh, i uz svu je o?aranost redatelja Lawrencea Kiirua njime, doživio prili?no agresivne intervencije pri svojem hrvatskom uprizorenju. Prili?no je nejasno zašto se redatelj odlu?io za prilagodbu teksta koji je svoju prilagodbu prije toga bar ve? dva puta doživio. Naime, Crimp je dramu »Cruel and Tender« napisao prema Sofoklovoj tragediji »Trahinjanke«, na nagovor redatelja Luca Blondyja, a po narudžbi za Young Vic Company. Nadalje, tekst je, naravno, pisan na engleskom jeziku pa svoju drugu ve?u prilagodbu prije susreta s ovdašnjim glumcima, doživljava samim prijevodom na hrvatski. Zatim je Kiiru otišao i dalje, tekst koji je banalnim elementima zadržanim sljedbom anti?kog originala ve? njihao harmoni?ni odnos sa stvarnoš?u, on je upotpunio toliko nevjerojatnim intervencijama da tekst gotovo potpuno gubi svoj okvir. Dokazao se time još pohvalnijim novitet INK-a, da uz svaku ostvarenu premijeru objavi pripadaju?i dramski tekst. U ovom prvom svesku Biblioteke INK-a ne?ete nai?i ni na ?udno pojavljivanje prevoditeljice, ni na re?enice afri?kog zvuka pa ni na pateti?an svršetak, koji pri?u potpuno srozava, a priznat ?ete da takvu mo? uspješno uništen svršetak zaista može posjedovati. Redateljeva je krivnja i nedinami?nost predstave i zanemarivanje naslovnog oksimorona, ali i nedora?enost odnosa me?u likovima, savršen je primjer tome neodra?ena akcija izme?u Amelije Generalove supruge (Suzana Nikoli?) koja parafrazira Sofoklovu Dejaniru, tre?u ženu Heraklovu, i Lejle (Nancy Abdal Sakhi), parafraze Jole, u koju je Heraklo, odnosno General (Frane Perišin) zaljubljen, a taj je sukob izgubljen u prijevodu, izbjegnut je ostavljanjem Lejline role na engleskom originalu, koji, iz tko zna kojih razloga od likova malo tko razumije. Kiiru je poigravanjem jezicima drami dao prostor, mjesto i vrijeme i time potpuno zanijekao sveprisutnost nasilja, mentalnog i fizi?kog, a pri?u je primakao pu?kom shva?anju krivnje. Šteta, e baš šteta što ?e se još jedna pri?a vezivati uz nešto naše ili ono njihovo, a tome nikako ne pomaže Lejlino recitiranje dijela Hesiodovog epa u zadnjoj slici, a koji je Crimp podmetnuo kao Lejlino slu?ajno štivo koje ona neuko slovka i u tome nema mjesta ozbiljnom stavu, a cjelovitim se izricanjem istog rezimira Kiirueva predstava stihovima: »Želio bih da iz ovog naroda nisam...«Predstavu »Okrutno i nježno« više krase pa i opisuju i ozna?uju ostala kazališna sredstva poput scenografije, kostimografije, svjetla i glazbe. Primjerice, scenografija Vesne Reži?, a u izvedbi Ivana Dobrana i Silvija Živkovi?a, dominira bijelom, bojom kaosa, a oblikom jasno upu?uje na fasadni i iskrivljen, ali zato osiguran brak ?ije je sidro žena koja za vanjsko i ne zna. Kostimi Marine Štembergar vjerno prate dramu akcentuiraju?i jedinstvo fizioterapeutkinje (Mia Krajcar), kozmeti?arke (Nina Kai?) i doma?ice (Romina Vitasovi?) u zajedni?kom liku koji nadomještava anti?ki kor, kostimima se, nadalje, jasno diferencira novi, oronuli, zašti?eni i žrtvovani vojnik, ali i u?mala, željna i hladnokrvna žena. A, vrlo zahtjevan je zadatak imala, no s primjetnim manjkom strasti, profesionalno odradila Tamara Obrovac koja je svoju je glazbu sukobila s onom diktiranom dramskim predloškom, gdje je prostor za pjesmu rezerviran za legendarnu Billie Holiday. I na kraju, nepošteno bi bilo ne pohvaliti jedanaesto?lanu gluma?ku ekipu, me?u kojima su se gluma?kom preciznoš?u, pa i bravuroznoš?u istakli oni najkra?ih rola, premda možda nepošteno, a rije? je o Damiru Šabanu u ulozi Richarda i Igoru Galu u ulozi Generalova prijatelja Jolaja. Doduše, u svih je glumaca bio vidljiv rad i znoj, no oni i usprkos vrlo dobroj podijeli uloga nisu u potpunosti osje?ali ni dramu, ni tekst, pa sukladno tome ni jedni druge.