U INK-U NAPOKON ZADARSKI KAZALIŠTARCI
Piše: Nevena Trgov?i?
Sli?ne sudbine kao pulski, gluma?ki ansambl zadarskog kazališta raspušten je bio, po 18 kazališnih sezona, 1963. godine. I sli?no kao i pulsko kazalište, zadarsko od tada pronalazi na?ine da uputi na sebe, renoviranjem kazališne zgrade, ljetnim festivalima, gostuju?im predstavama, dramskim studijem, glazbenom djelatnoš?u i kona?no, minijaturnim ansamblom od tek dva glumaca, za razliku od u nas do prošle godine zaposlene tek jedne glumice. I opet sli?no pulskom u kazalište pristiže redatelj koji zaredom postavlja na scenu ?ak tri predstave, rije? je o Ivanu Leu Lemu koji je u Zadru režirao predstave »Hollywood«, »Tko se boji Virginije Woolf?« te »Pri?e iz 1001 no?i«, a posljednju je predstavu u zadarskom kazalištu, koja je doduše koprodukcija s Udrugom FERR i splitskim Gradskim kazalištem mladih, »Mambo Italiano« režirao Robert Raponja, koji je još do prije koju godinu bio gotovo cijelo desetlje?e jedini redatelj INK-ovih predstava te koji je, uzgred re?eno, u bivšu mati?nu ku?u u petak došao odgledati predstavu svojih donedavnih suradnika, koje pulska publika za njegova mandata nije vi?ala u INK-u. Sasvim suprotno od prethodnih, ?ak štoviše sli?nije obi?aju Šibenskog kazališta ?ije je »An?ele pakla« pulska publika imala priliku gledati po?etkom tjedna, predstavu koja je premijerno izvedena u studenom prošle godine, »Moja stara gospo?a« režirao je glumac Hrvatske kazališne ku?e Zadar, Mirko Šatali?. I upravo je s ovom predstavom svoj rad Puli, pa i Istri, jer podsjetimo istarska premjera »Mambo Italiano« koja je trebala biti u Vodnjanu, odgo?ena je zbog opravdanih razloga, predstavila Kazališna ku?a Zadar. Uz zadarske glumce, Mirka Šatali?a i Jasnu An?i?, gluma?ki trojac hrvatske postave »Moje stare gospo?e« Israela Horovitza u prijevodu Andrije Seinfrieda, tvori, i zaokružuje, diva hrvatskog glumišta Marija Kohn. Horovitz, suvremeni dramski pisac ?ija djela prili?no ?esto bivaju postavljana po svjetskim kazalištima, ovu je dramu napisao tako da se svaki akter njezinim primicanjem k svršetku odmi?e od svojeg po?etnog predstavljanja, to jest pisac svaki lik u samoj drami dekonstruira i daje mu, i liku iznena?uju?u, novi položaj i stav. Ovom, po svemu gluma?kom predstavom, gledatelju je pružen užitak gledanja sjajne igre Marije Kohn koja, pa i uz pokoju grešku u iznošenju teksta, usredoto?enom snagom vodi predstavu putem lika stare francuske gospo?e s napunjenih devedeset i ?etiri godine, po navici im se prilikom predstavljanja oduzimaju dvije, ljubavnice ?itave plejade ameri?kih jazz legendi, ali i oca rastresenog Amerikanca koji je s pariškim stanom naslijedio i vitalnu parišku gospo?u. Mathias, lik kojeg je kreirao Šatali?, otkrivaju?i istinu o životnom putu svojega oca, prihva?aju?i o?evu ljubavnicu pa i ljubavnim zbližavanjem s polusestrom, ispisuje retke vlastitog romana »Moja stara gospo?a« te na taj na?in otkriva papiru svršetak drame ?iji pravi svršetak prepušta francuskim damama i pucnju iz vatrenog oružja. Ovaj redateljski prvijenac zadarskom su glumcu, uz kolegice na sceni i vode?i tekst, pomogli ostvariti i kreator decentne scenografije, Darko Petkovi?, izra?iva? scenografije i rekvizite, John ?olak, kostimografkinja Klara Dedi?, dizajner svjetla Ivo Niži?, majstor tona Renato Zafranovi? te Nebojša Laki?, koji je odabrao glazbu.