ZAPOVJEDNIŠTVO PULSKOG POMORSKOG ARSENALA
Formirajući pomorski Arsenal kao glavnu ustanovu pozadinskog tipa svoje glavne pomorske baze u Puli, carevina Austrija, a kasnije carevina i kraljevina Austro-Ugarska, slijedila je uzor pomorskih velesila onoga doba i zadržala ga je u okviru svoje vojno-pomorske organizacije. Zapovjednik ratne mornarice admiral Hans Birch Dahlerup, reformirajući Arsenal u Veneciji, uveo je novu shemu zapovijedanja po kojoj se na vrhu organizacije nalazilo zapovjedništvo Arsenala na čelu s Arsenalskommandantom u rangu kontraadmirala. On je bio odgovoran za izvršenje planiranih zadataka zbog kojih je "See-Arsenal" bio uspostavljen. To se u prvom redu odnosilo na njegovu osposobljenost da u svako doba osigura izgradnju potrebno-planiranih ratnih borbenih brodova, njihovog naoružanja i opreme, ali i da osigura njihov neometani boravak i snabdijevanje u luci borbenim potrebama, vodom i hranom.
S USAVRŠAVANJEM BRODOVA MIJENJALA SE I ORGANIZACIJA
Kako su se ratni brodovi i njihovo naoružanje mijenjali i usavršavali, ili su se uvodile novine, tako su se usklađivale organizacija i tehnologija u Arsenalu, a time i zapovjedništva, odnosno upravno-direkcijskih tijela. U početnom periodu uspostave Arsenala u Puli bilo je relativno lakše i jednostavnije rukovoditi predviđenim poslovima, jer su i brodovi drvenog trupa na jedra, naoružani s nekoliko topova s glatkim cijevima i okrugim đuladima, bili jednostavniji. Prateći izgradnju brodova sa željeznim trupovima, uvodeći na njih parne strojeve s kotačima i vijkom i topove s izolučenim cijevima i duguljastim eksplozivnim zrnima, poslovi u Arsenalu i organizacija postajali su sve složeniji. Umjesto dobrih poznavatelja jedrilja i radova u drvetu i na jarbolju, neophodni su bili visoko školovani radnici i konstruktori-inženjeri, a sve zbog raznovrsnijeg materijala od kojih su brodovi, strojevi i naoružanje bili konstruirani. Izuzetan podstrek razvoju Arsenala i usavršavanju organizacije dala je nova koncepcija upotrebe ratne flote van Jadrana, koja se ogledala na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Zbog toga je dan prioritet izgradnji bojnih brodova naoružanih topovima velikog kalibra, krstaricama, torpiljarkama i drugim vrstama, a sve zbog izjednačavanja s Kraljevinom Italijom čija je pomorska moć bila u usponu. Za ove zadatke izvršena je reorganizacija Arsenala, njegovih pogona i zapovjedništva, a sve kako bi bio pravovremeno spreman za prihvaćanje tih obimnih i složenih poslova.
UPRAVNO ODJELJENJE I DIREKCIJE
Na čelu zapovjedništva nalazio se vojnopomorski oficir čina viceadmirala ili kontraadmirala koji je po načelima vojne subordinacije bio nadređen svima u Arsenalu. Zapovjednik je imao svog zamjenika u rangu kontraadmirala, dok su ostali članovi zapovjedništva bili: kapetan linijskog broda za brodove u rezervi, ađutant čina poručnika linijskog broda, za uredske poslove poručnik linijskog broda, glavni rukovoditelj za strojeve, liječnik i komesar za bolesničko osiguranje. Zapovjednik je prema K. u. K. Marine Almanahu iz 1913., a slično je bilo i 1918., zapovijedao Upravnim odjeljenjem i direkcijama koje su mu neposredno odgovarale. U Upravnom odjeljenju je bilo dvadesetak mornaričkih komesara, od kojih je deset bilo zaduženo za računovodstvo, a ostali za brodove u rezervi. Direkcije su bile predviđene za naoružanje, brodogradnju, torpiljarke, strojarstvo, elektrouređaje, a posebno se, zbog značaja u brodskom naoružanju, izdvajala direkcija za topništvo. Direkcijama su zapovijedali vojnopomorski oficiri, a u svakoj je bilo po desetak stručnih inženjera. Tako su se u direkciji brodogradnje nalazila 24 brodograđevna, u strojarskoj 19 strojarskih, u artiljerijskoj 11 artiljerijskih, a u elektro-direkciji 9 elektro-inžinjera. Prema Mati Baloti, 1913. godine zapovjednik Arsenala bio je viceadmiral Paul Fiedler, njegov zamjenik je bio kontraadmiral Hugo Zaccaria, kapetan linijskog broda Eugen Malinarić bio je zadužen za brodove u rezervi, poručnik linijskog broda barun Heinrich Levetzow bio je ađutant, poručnik linijskog broda plemeniti Konffheim nadležan za uredsku službu, "Linienschiffsaertze" dr. Marian Gasiorowsky šef liječnik, "Marineoberkommisaere 3. klase" Heinrich Komavec zadužen za bolesničko osiguranje, a "Oberster Maschinenbetriebsleiter" je bio Franz Melisch glavni rukovoditelj strojeva. Ovaj potonji je ujedno bio vlasnik prekrasne vile na Verudi koja je preuređena koncem 20. stoljeća i koja je ukras grada.
POSEBNA ZGRADA ZAPOVJEDNIŠTVA
Zapovjedništvo Arsenala bilo je smješteno u obližnjoj omanjoj zgradi koja više nije zadovoljavala kriterije razvijenog Arsenala. Od 1895. do 1900. godine izgrađena je posebna zgrada smještena u središnjem dijelu ratne luke, točnije u blizini zgrade Lučkog admiraliteta, s lijepo oblikovanim ulazom. Iz nje je zapovjednik imao najbolji uvid u poslovanje Arsenala, a zgrada danas ne postoji jer je srušena u savezničkom bombardiranju koncem II. svjetskog rata kada su Pula i Arsenal bili u rukama mornarice Hitlerovog Trećeg Reicha. Nastavit će se...
Fotografije:
1. Palača zapovjedništva pomorskog Arsenala
2. Glavna ulazna vrata zapovjedništva Arsenala
3. Goleta Artemisia od 185 t. jedan je od zadnjih brodova na jedra K. u K. Mornarice
4. Kazamatni brod SMS Custoza iz 1872. na mješoviti pogon jedra-para
5. Moderna laka krstarica SMS Elisabeth koncem 19. st.
(REX/tekst Branko Perović)
