Pomorski Arsenal u Puli 1856. – 1918. (12. dio)

LINIJSKI BROD "KAISER" - PRVIJENAC PULSKOG ARSENALA
Linijski brod "Kaiser" (car, imperator) na jedra, s parnim strojem i vijkom, odnosno Schraubenlinienschifff, bio je prvi ratni borbeni brod austrijske ratne mornarice koji je izgrađen u novouspostavljenoj središnjoj ratnoj luci Pula.

Izgradnja ovog linijskog broda, koji je pripadao tada najvećoj vrsti ratnih brodova na jedra, bila je, pored ostalog, posljedica zalječivanja rana zadobivenih u protuaustrijskoj pobuni u Veneciji 1848., dotadašnjoj središnjoj ratnoj luci Carstva. Tada je od cijele austrijske flote koja je brojala 162 broda, njih 113 prešlo na stranu venecijanskih pobunjenika koji su tražili sjedinjenje s Kraljevinom Italijom u stvaranju. Zadnji brodovi, jedrenjaci, koji su se još gradili u neodgovarajućoj, plitkoj i politički nepouzdanoj Veneciji, bili su fregata na jedra "Novara" i golete "Artemisa" i "Arethusa".

STOLJEĆE PROMJENA U GRADNJI BRODOVA I POMORSKOM RATOVANJU

Postavljanje kobilice za LB "Kaiser" odvijalo se u vrijeme kada je na austrijskom prijestolju bio car Franz Joseph I. s caricom Elisabethom I., a ratnom mornaricom zapovijedao je carev brat nadvojvoda Maximilian Ferdinand, nastojeći stvoriti jaku austrijsku oružanu silu na moru. Iako je Jadransko more u odnosu na Atlantski ocean po svim osobinama bilo usko, malo i periferno more, i u njemu su se na obje obale, zapadnoj talijanskoj i istočnoj austrijskoj, odvijali slični procesi u ratnim mornaricama, prateći uspješno svjetske trendove.

Jadranskim morem zaplovio je 1818. prvi brod na parni pogon,"Carolina", a 1829. Joseph Ressel konstruirao je u Trstu brod "Civetta", prvi na svijetu s pogonom na vijak. Za ozbiljniji početak izgradnje austrijske ratne mornarice simbolički se može smatrati 1836., kada je u brodogradilištu Kraljevica porinut u more prvi ratni brod "Maria-Ana" na parni pogon s kotačima.

Devetnaesto stoljeće donosi brze i temeljite promjene u ratnim mornaricama preobražavajući ratne brodove, flote i pomorsko ratovanje. Tri su događaja pritom imala važnu ulogu. To su pojava parnog stroja, prijelomne promjene topništva i primjena oklopa, a zatim gradnja trupa od čelika na brodovima s kojih je sredinom osamdesetih godina počelo nestajati jedrilje.

Po nekim uvažavajućim mišljenjima ideja za gradnju LB "Kaiser" bila je već pripremljena tijekom 1850-tih godina kada je ratnom mornaricom zapovijedao viceadmiral Hans Birch Dahlerup, nastojeći je modernizirati i predviđajući izgradnju šest brodova ovog tipa. "Kaiser" je, po razvrstavanju  pripadao vrsti linijskih brodova, koji su činili jezgro velikih flota na jedra po istisnini, broju topova i paluba, s dodatnom kategorizacijom ugradnje parnog stroja i vijka.

OD PRUSKO - DANSKOG RATA DO ŠKOLSKOG BRODA

Građen je u razdoblju od 1855. do 1862., imao je istisninu 5.194 tona, parni stroj jačine 800 KS čiji je vidljivi dimnjak bio smješten između prednjeg i glavnog jarbola. Strojem je postizao brzinu od 12 čvorova, bio je dugačak preko palube 81 metar i naoružan s 92 topa, od kojih 16 teških i 74 lakih, raspoređenih na dvije palube i po bokovima. To je bio brod tradicionalno drvenog trupa, imao je tri jarbola, dvije palube, odražavajući trend u svijetu, jer su oni bili pokretljiviji i sposobniji za manevriranje od tropalubnih, s jedriljem površine 2.650 metara, kojima je mogao postići zavidnu brzinu, a na svakom jarbolu nalazila su se po 3 križna i po jedno sošno jedro, s kosnikom, na kojem su bile spojene letače, za bolje manevriranje broda pod jedrima.

Izgradnja broda započela je 25. svibnja 1856. polaganjem kobilice na otvorenom, nedovršenom navozu pulskog "K. u. K. Arsenala", na otoku Scoglio Olivi, Uljanik, koji još nije bio povezan s kopnenim dijelom Arsenala. Porinuće "Kaisera" izvršeno je 4. listopada 1858. u nazočnosti nadvojvode Maximiliana Ferdinanda, tadašnjeg zapovjednika mornarice. U ljeto iste godine trebala je započeti izgradnja drugog broda ovog tipa ,"Oesterreich", poboljšanih osobina, posebno povećanjem broja topova na 101, ali se od toga odustalo zbog zastarjelosti projekta.

Dana je prednost novim tipovima brodova, tako da već 1862. godine, svega nekoliko godina od porinuća "Kaisera" i francuske prve oklopnjače "Gloire", Austrija izgrađuje oklopne fregate s parnim strojem i propelerom, ali zadržanim jedriljem, "Don Juan", "Kaiser Max" i "Prinz Eugen", a već iduće godine i oklopljene fregate "Erzherzog Ferdinand Max" i "Habsburg", s kojima "Kaiser" sudjeluje u prusko-danskom ratu 1864. i Viškoj bitci 1866. godine protiv jače talijanske flote. U njoj "Kaiser", pod zapovjedništvom kapetana linijskog broda Antona von Petza, ima značajnu ulogu i vodi drugi klin drvenih brodova, a u boju dobiva teška oštećenja, koja su kasnije otklonjena u pulskom Arsenalu.

U periodu od 1869. do 1874. "Kaiser" je preuređen u topnički, kazamatni brod, tj. Kasemattschiff sa zadržanim jedriljem, a 1877. je moderniziran i još je bio u operativnoj upotrebi. Godine 1901.-1902. preuređen je u lokalni brod , odnosno Hulk, sa sjedištem u Puli, u kojoj je služio kao vojarna i škola za obuku mornara, pod imenom "Belona". Ovaj je status slavni brod i prvijenac pulskog "K. u. K. Arsenala" zadržao sve do konca rata 1918., kada je po mirovnom ugovoru 1920. pripao talijanskoj mornarici.

Nastavit će se...

FOTKE:

1.         Dio posade na palubi "Kaisera" 1864. godine

2.         Linijski brod "Kaiser"

3.         Brod je pretrpio oštećenja u Viškom boju 1866.

4.         Skica broda "Kaiser"

5.         "Kaiser" je početkom 20. stoljeća preimenovan u "Belonu" i u Puli je služio kao vojarna i škola za obuku mornara  

(rex/tekst Branko Perović)

Facebook komentari