Pomorski arsenal u Puli 1856. – 1918. (11.dio)

RATNI BRODOVI PULSKOG  K. U. K. POMORSKOG ARSENALA
Prije gradnje, opremanja i popravaka ratnih brodova u pulskom "K.u.K. pomorskom Arsenalu", carevina Austrija je te poslove obavljala u venecijanskom Arsenalu, koji joj je pripao 1797., poslije propasti, nekada slavne, Republike Venecije.

Odlukom cara Franza Josepha I. da Pula postane Središnja ratna luka austrijske ratne mornarice, sredinom 19. stoljeća, na otočiću "Uljanik", odnosno "Scoglio Olivi", položen je 1856. godine kamen-temeljac za pulsko brodogradilište. Ovom najsvečanijem činu, ali i s dugotrajnim posljedicama po Pulu, prisustvovali su mladi car Franz Joseph I. i njegova supruga Elisabetha I., zvana "Sissi". U zaljevu su brodovi digli svečane zastavne gale, a tadašnja Pula, još kao malo venecijansko i ribarsko mjesto, imala je neponovljiv izgled…

DO 1918. U PULI JE SAGRAĐENO 56 BRODOVA ZA AUSTRO-UGARSKU

Nakon ovog događaja započeo je brzi razvitak brodogradilišta, ali i ostalog dijela "K.u.K. See Arsenala", a grad doživljava dinamičan i brzi razvitak. Na brodogradilišnom nedovršenom navozu gradio se prvi brod nove, drvene konstrukcije oklopnjača-linijski brod "Kaiser" s tri jarbola , parnim strojem od 800 KS i vijkom, istisnine 5.194 tone, koji je porinut u more 1858. godine. Ovaj dvopalubni brod mješovitog pogona, imao je 92 topa, po 46 na svakom boku, postizao je brzinu l1 čvorova, a brojne potrebe posluživala je posada od 904 člana. Od "Kaisera" do 1918. na pulskim navozima sagrađeno je 56 ratnih brodova raznih vrsta i namjene, od ukupnog broja od 874 brodova, koji su carevinu Austriju, a kasnije K.u.K. carevinu i kraljevinu Austro-Ugarsku, preobrazili u veliku pomorsku silu svijeta. To je bio tzv. II. prijelazni period u ratnim mornaricama u kojem se mnogo lutalo i tražilo najbolje rješenje, kako za brodove, tako i za njihovo naoružanje. Pogotovo, poslije zbrke koje je u pomorsku vještinu unijela "Viška bitka" 1866., s primjenom udara kljunom (brododer). Na drvenim jedrenjacima prvo je postavljan oklop, zatim su ugrađivani parni strojevi s kotačima, kasnije s Rasselovim vijcima, a slijedio je čelični trup broda. Sličan proces pratio je i naoružanje, koje se transformiralo od jednostavnih topova, kratkog dometa i slabe ubojitosti, postavljanih na bokove, preko razmještaja u kazamate i druge oblike, u velikokalibarske topove, velikog dometa i razorne snage na cilju, razmještene u simetrali broda, na raznim nivoima, a nova pomorska oružja, torpeda i morske mine, dovele su do novih vrsta brodova. Sav je taj proces prošao neposredno kroz pulski Arsenal, koji se ujedno mijenjao, razvijao i izgrađivao u skladu s tim procesom.

JAČANJE BRODOREMONTNE AKTIVNOSTI

Drugo porinuće izvršeno je u  Arsenalu  1861., kada je u more skliznula dvojarbolna topovnjača, tj. Schraubenkankanonenboot "Sansego", s parnim strojem i propelerom, koja je kasnije preuređena u brod za prijevoz municije za brodske topove.

Zbog izgradnje objekata infrastrukture, tek je koncem 1867., porinuta korveta, tj. Schraubenkorvete "Helgoland" s tri jarbola, parnim strojem i vijkom, a dobila je ime po mjestu uspješnog sudjelovanja austrijske flote u ratu u Danskoj, kod Helgolanda. Do konca ovog desetljeća slijedili su transportni brod "Pola", topovnjače na jedra s parnim strojem "Nautilus" i "Albatros", parni lučki remorker "Triton" s kotačima na boku, kazamatna oklopnjača, tj. Kasemattschiff "Prinz Eugen", trojarbolna korveta "Saida" s parnim strojem i vijkom i dvojarbolni brod "Zara", preuređen 1879. u flotni transporter za prijevoz torpeda.         

U desetljeću, od 1880. do 1890., izgrađeno je 14 brodova, među kojima su 12 torpiljarki, kao novih vrsta ratnih brodova bez jedara. Slijedio je transportni dvojarbolni brod za prijevoz torpeda "Sebenico" i Preddrednot na mehanički pogon "Kronprinz Erzherzog Rudolf", koji je dobio ime po prijestolonasljedniku Rudolfu, a čijem je porinuću nazočio osobno car. Do 1891. godine sagrađeno je još pet novih torpiljarki II. klase, slijedila je izgradnja grosser Kreuzer, tj. teške krstarice, "Kaiserin Elisabeth" od 4.000 tona, minonosač "Dromedar", kao nova vrsta za polaganje mina, i torpiljarka I. klase "Kibitz".

U nazočnosti cara Franza Josepha I. porinuta je 1895. u more obalna oklopnjača "Monarch" od 5.600 tona, a do 1900., porinute su u more nove lake krstarice "Zenta", "Aspern" i "Sigetvar". Od porinuća "Monarcha" u brodogradilištu nisu građeni veliki brodovi ovih tipova, već je njihova gradnja bila prebačena u tršćansko brodogradilište STT industrijalca Huetterota i druga brodogradilišta na Jadranu. Sa smanjenom brodogradnjom u Arsenalu on je sve više obavljao brodoremontne aktivnosti, a manje brodograđevne, preuzimajući veliki teret opremanja i naoružavanja brodova iz drugih brodogradilišta.

Tri godine kasnije izvršeno je porinuće oklopnog krstaša "St. Georg" od 7.300 tona, a moderna laka turbinska krstarica "Admiral Spaun", porinuta je u more 1909. godine. S obzirom da se četiri nova bojna broda, tj. Shlachtschiffe, drednotskog tipa "Tegetthoff", grade u tršćanskom i riječkom brodogradilištu, uoči prvog svjetskog rata 1913., porinut je u Puli još samo minonosač "Chamaeleon".

Nastavit će se...

FOTKE:

1.         Oklopnjača "Sankt Georg"

2.         Porinuće krstarice "Aspern" 1899. u Puli

3.         Porinuće torpiljarke "XXXIX"  1888. godine

4.         Minopolagač "Chamaeleon" (1914.), zadnji brod pulskog Arsenala

(rex/tekst: Branko Perović)

Facebook komentari