Pomorski arsenal u Puli 1856.-1918. (10.dio)

Pomorski arsenal u Puli 1856.-1918. (10.dio)-67363

ZNAČAJNI AUSTROUGARSKI RATNI BRODOGRAĐEVNI INŽENJERI U PULI
Za brz uspon ratne  brodogradnje u austrougarskoj Puli i Pomorskom arsenalu, vrlo su zaslužni brodograđevni inženjeri. Igrali su veliku ulogu u ovom za ratnu brodogradnju značajnom razdoblju, kada je para zamjenjivala jedro, željezo i čelik drvo, a liveni topovi na bokovima broda, s bombardama, topovima s izolučenim cijevima, eksplozivnim zrnima,  pretvoreni u snažne mehanizirane ratne strojeve.

JOSEF VON ROMAKO I MORIZ SOYKA

Inženjer brodogradnje Josef von Romako projektirao je prve torpedne brodove austrougarske ratne mornarice tipa Zara ( Spalato, Sebenico, Lussin), kao brodove mješovitog pogona na jedra i paru.  Zara i Sebenico građeni su u Pomorskom arsenalu u Puli 1878 do 1881., i 1880. do 1882., a Spalato i Lussin u Stabilimento Tecnico Triestino istih godina. Brodograditelj Romako ih je projektirao kao torpedne brodove, ali zbog razočaravajuće male brzine brodovi su proveli svoju karijeru  služeći uglavnom kao školski brodovi.

Već početkom osamdesetih godina javlja se i brodograditelj Moriz Soyka, koji je projektirao brodove, novog i u to doba modernog tipa barbetnih oklopnjača, s parnim strojem. Soyki su kao uzor poslužili francuski barbetni topovi Victorieuse, Devastation i Admiral Duperre. To su brodovi SMS Kronprinz Erzherzog Rudolf, građen u pulskom Arsenalu i Kronprinzesin Erzherzogin Stefanie, građeni u Trstu, a dobili su ime po carevom jedincu sinu i prijestolonasljedniku i njegovoj supruzi.

Ova dva broda građena u razdoblju od 1884. do 1889., predstavljali su prijelaz s kazematnih oklopnjača s pomoćnim jedriljem na barbetne oklopnjače, a zbog duge gradnje bili su po dovršetku već zastarjeli.

FRANZ PITZINGER I SIEGFRIED POPPER

Brodograđevni inženjer Franz Pitzinger je nakon uspješnog završetka studija strojarstva na Visokoj tehničkoj školi u Beču stupio 1884. u službu u austrougarsku ratnu mornaricu. Kao brodograđevni inženjer-pripravnik bio je dodijeljen Upravi za brodogradnju u pulskom Arsenalu. Sudjelovao je u gradnji oklopnjače Kronprinz Erzherzog Rudolf, nakon čega je dodijeljen Mornaričko-tehničkoj upravi u Puli i na tom mjestu sudjelovao u dovršenju krstarice Kaiserin Elisabeth. U Mornarički odsjek pri Ministarstvu rata u Beču prelazi 1898., a od 1898. postaje profesor brodogradnje i strojarstva na riječkoj Pomorskoj akademiji, da bi se 1901. vratio u pulski Pomorski arsenal. U njemu je promaknut u višeg inženjera, oberingenieur, a godinu dana kasnije postaje zamjenik  direktora. Od 1907. do 1908. voditelj je gradnje brodova tipa Radetzky u tršćanskom brodogradilištu STT, a početkom rata promaknut je u glavnog brodograđevnog inženjera, General Schiffbauingenieur. Siegfried Popper je nakon završenih studija na visokim školama  u Pragu i Karlsluheu 1869. stupio u austrougarsku ratnu mornaricu kao tehničar. Od 1871. radi kao brodograđevni inženjer za ratne brodove u Puli i Trstu. Kao vodeći konstruktor brodova  1904. postaje  glavni brodograđevni inženjer i predstojnik I. odjela pulske Mornaričko-tehničke uprave, u kojoj je umirovljen 1907. godine. Nakon toga radi kao savjetnik brodogradilišta u Trstu i jedan je od projektanata bojnih brodova tipa Tegetthoff. Visoka tehnička škola 1916. dodjelila mu je počasni doktorat, a nakon propasti Habzburške Monarhije živio je u Pragu.

GJURO STIPETIĆ

Zagrepčanin Gjuro (Georg) Stipetić afirmaciju vrsnog brodograditelja Kriegsmarine postigao je u pulskom K.u.K. See-Arsenalu, u početnim radnim danima, svog inače bogatog životno-stručnog i tragično završenog puta.

Gjuri su roditelji, nakon  mature s odličnim uspjehom 1894.,  udovoljili želji za studijem tehnike, te Gjuro upisuje Visoku tehničku školu u Beču, koju diplomira pred sam kraj 19. stoljeća.

Početkom 1900. stupa u službu ratne mornarice kao  brodograđevni nadinženjer u kada ona postiže vrhunac svog tehničkog razvoja. Brodograđevni Schiffbau-Oberigenier 3. klase Gjuro Stipetić je tada u pulskom Arsenalu upravitelj brodograđevnih radionica i suhih dokova i voditelj gradnje plovnog doka od 22.000 tona nosivosti, čime se i Arsenal pretvara u moćnog giganta za gradnju, naoružanje i opremanje modernih brodova izgrađenih početkom 20. stoljeća. U Mornarici je ukupno proveo 11 godina i četiri mjeseca, od toga oko dvije godine kao referent ratne brodogradnje u Ministarstvu rata u Beču, a ostalo u pulskom Arsenalu.

Ministarstvo rata iz Beča 1911. godine dalo je suglasnost firmi Cosulich, za gradnju velikih ratnih brodova u Monfalconeu (Tržič) kod Trsta. Tražeći pogodne osobe za rukovoditelje izbor vlasnika pao je, pored ostalih, na Gjuru Stipetića, koju je on rado prihvatio. Na molbu razriješen je službe u mornarici i umirovljen 1911., odlazeći iz Pule, a  iste godine zasniva obitelj, vjenčajući Josipu, rođ. Lupšina, s kojom ima sina Đuru, rođenog 1913. godine ( bio kasnije tehnički direktor Uljanika)

Početkom 1914., zbog svjetskog rata i tajnosti planova gradnje, vlasnik je odlučio da se Gjuro Stipetić, imenuje tehničkim direktorom cijelog brodogradilišta i zamjenikom generalnog direktora.

Pod njegovom upravom gradi se moderna krstarica Admiral Spaun, duljine 125 m,širine 12,3 m, gaza 4,6 m istisnine 3500 tona, snage pogonskog postrojenja 20.000 KS i brzine 27 čvorova. Uz nju slijede još tri krstarice, istih glavnih izmjera, ali veće snage, 26.000 KS i brzine 27 čvorova: Saida, 1912., Helgoland i Novara 1913. godine.

Po planovima i nadzorom Stipetića građeni su trupovi njemačkih podmornica i željeznicom transportirani u Pulu, gdje su u Arsenalu bile sastavljane i operativno osposobljavane.

Obnova i rekonstrukcija brodogradilišta, koje su Talijani razrušili, odvijala se po projektu inženjera Stipetića na temelju najmodernijih načela brodograđevne tehnologije i smatra se najvažnijim dijelom njegove inženjerske prakse.

Raspadom Habsburške Monarhije Gjuro je udovoljio traženju nove talijanske uprave u Monfalconeu da ostane do konačne obnove i uređenja brodogradilišta. U Zagreb je došao krajem srpnja 1920., kako je sam izjavio i "zbog toga što je u Italiji počelo fašističko ludovanje". Odmah je nastupio kao profesor Tehničke visoke škole, koja ga je prethodne godine izabrala za redovnog profesora.

Nastavit će se...

Slike:

1.- Oklopnjača Kronprinz Erzherzog Rudolf

2.- Brodograditelj Siegried Popper

3.- Oklopnjača tipa Tegetthoff u pulskom doku

4.- Brodograditelj Gjuro Stipetić

5.- Torpedni brod Zara

(rex/tekst: Branko Perović)