NA DANAŠNJI DAN 1856. GODINE
Piše: Branko Perović

Polaganje kamena temeljca za pulski K. u. K. See Arsenal, jednog od tada najvećih u Europi, obavljeno je 9. prosinca 1856., na izuzetno svečan način, na malom otoku pulskog zaljeva imenom “Olivieninsel”, tj. “Scoglio Olivi” ili “Uljanik”, na području kasnije cjevarske, odnosno bravarske radionice. Vrijedan, dugoročno najznačajniji i izuzetno perspektivan događaj za Pulu, osobno su obavili mlado austrijsko carsko i kraljevsko apostolsko veličanstvo Franz Joseph I. i njegova supruga carica Elisabetha I. Ovaj povijesni čin i prva posjeta carskog para budućoj glavnoj pomorskoj bazi razrađen je naredbom broj 12. od 2.12.1856., admirala nadvojvode Ferdinanda Maximiliana (carevog brata i zapovjednika ratne mornarice), kao Program za svečanost polaganja kamena temeljca za Arsenal u Puli 3. prosinca 1856. godine. U dokumentu je detaljno razrađeno sudjelovanje svih značajnih aktera i način obavljanja ceremonije polaganja kamena temeljca, od ukrcavanja carskog para na brod u Veneciji, preko obilaska nekih tada već dovršenih mornaričkih objekata (kao što je bila mornarička vojarna Kaiser Franz Joseph I. ili Mornarička bolnica kao i okolne utvrde) do otplovljenja iz Pule.

POLAZAK IZ VENECIJE

Programom je kao datum polaganja kamena temeljca bio predviđen 3. studeni, ali je došlo do pomicanja termina na 9.12., što u dokumentu nije ispravljeno, kakav je bio običaj. Svi drugi elementi u dokumentu ostali su isti. Car i Carica i njihova svečana svita, s admiralom i Mornaričkom glazbom, ukrcala se navečer na parnu jahtu s kotačima, “Elisabeth”, nosivosti 1570 tona, izgrađenoj 1854. u Londonu, koja je bila privezana u Veneciji, dotadašnjoj Središnjoj ratnoj luci Carstva. Ovim je brodom nadvojvoda Maximilian Ferdinand, kao zapovjednik ratne mornarice, za vrijeme svoga posjeta Brazilu od 1859. do 1860., preplovio ekvator, najveću zemljinu paralelu. U pratnji parne jahte «Elisabeth» bili su parni brodovi “Eugen” i “Lucia”. Ploveći kroz venecijanske kanale, brodovi su na moru formirali marševsku kolonu kojoj je na čelu bio “Eugen”, u sredini “Elisabetha”, a zadnja je bila “Lucia”, prilagođavajući brzinu tako da plovni sastav u Pulu uplovi točno u 8,00 sati idućeg dana.

UPLOVLJAVANJE U PULSKU LUKU

Kada su brodovi bili nadomak otočja Brijuni, na otočnim i kopnenim utvrdama i Kaštelu, u starom gradu, podignuti su stjegovi, a na brodovima, usidrenima u luci tako da su činili poseban, unaprijed isplaniran špalir, podignuta je velika zastavna gala, što je cijelom pulskom zaljevu davalo izuzetan pomorski svečani izgled. Kako se “Elisabeth” približavala utvrdama tako su njihove posade otvarale počasnu paljbu iz topova, a to isto činilo se i s brodova. Brodske posade su za to vrijeme bile postrojene za rubni pozdrav te uzvicima i mahanjem kapama pozdravljali najviše goste.

CEREMONIJA

Točno u 9,00 sati Car i Carica ukrcali su se u specijalni “plavi čamac”, posebno pripremljen i ukrašen za njih, i uputili se prema mjestu ceremonije gdje su već bili prisutni najveći mornarički, kopneni, topnički, crkveni i gradski dužnosnici i velikodostojnici, čineći pozdravni špalir. Porečko-pulski biskup Antun Peteani, s asistirajućim svećenstvom, dočekao je Cara i Caricu ispred carskog šatora, blagoslovio ih, a nakon toga je započeo crkveni obred s posvećenjem kamena temeljca. Ovaj je obred obavljen tako da čitava svečanost polaganja kamena temeljca ne traje više od jednog sata, kako bi carski par u 10,00 sati mogao napustiti mjesto parade i ispuniti Program. Njegovo Veličanstvo preuzelo je ranije pripremljenu posvetnu ispravu i stavilo ju s novčićima u jednu cijev. Cijev je smještena u za nju predviđen otvor koji je potom zatvoren međukamenom. Biskup je dodirnuo kamen temeljac i izgovorio oraciju, nakon čega je Car lopaticom nanio nešto žbuke na građevni kamen te ga učvrstio s tri udarca čekićem. U tom trenutku podiže se stijeg na pripremljenom jarbolu, glazbe sviraju himne, postrojbe vrše počasni pozdrav puškom, a sa svih brodova i utvrda ispaljuju se salve od 21 topničkog pucnja. Odmah nakon Cara, udarce čekićem ponavlja i Carica, a onda i sve ostale uvažene i visokorođene osobe. Nakon obavljene ceremonije biskup još jednom udjeljuje Veličanstvima blagoslov nakon kojega se upućuju obaviti ostale obaveze predviđene programom.

OBILAZAK

Dok Carica «plavim čamcem» i uz pratnju zapovjednika eskadre odlazi na jahtu, Car se upućuje u vojarnu kod Mornaričkog parka, koja sada nosi njegovo ime, prisustvuje defileu trupa i obilazi novoizgrađenu vojarnu. Poslije vojarne Car obilazi Pomorski arsenal, Mornaričku bolnicu, fregatu na jedra “Schwarzenberg” (izgrađene 1853. u Veneciji, a kasnije preuređene s parnim strojem i vijkom) i naposljetku odlazi na jahtu “Elisabeth”. Na brodu u 18,00, za vrijeme svečane večere svira Mornarička glazba, a u 19.30, Car s Caricom odlazi u obilazak osvijetljene Arene da bi se nakon toga ukrcali na jahtu i otplovili natrag u Veneciju.