Papirne reminiscencije u Grožnjanu

SAMOSTALNA IZLOŽBA BURHANA HADžIALJEVI?A
U Gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu  samostalnom se izložbom »Paper Reminiscences« predstavlja Burhan Hadžialjevi?. Umjetnik koji se trenutno izlaže u istarskom Gradu umjetnika ro?en je u Prištini gdje je koncem sedamdesetih godina prošlog stolje?a studirao i diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti. Hadžialjevi? je ?lan HZSU, HDLU Rijeka i UR Kornarija. Uz izložbe »Paper Reminiscences« cijenjeni povjesni?ar umjetnosti, kustos, likovni kriti?ar i publicist Berislav Valušek napisao je predgovor »Papirne reminiscencije ili Pupanje pulpe«: »Burhan Hadžialjevi? u svom je umjetni?kom radu oduvijek bio sklon iskoracima izvan polja klasi?nog slikarstva koje mu je temeljena preokupacija. Ali bez obzira je li skretao prema kiparstvu, tj. slikanom reljefu, instalacijama ili ambijentalnim situacijama, slika je uvijek imala dominantnu ulogu. Unutar rješenja koje slikano polje inducira, struktura površine bila je i jest Burhanova glavna problemska okosnica. Intenzivne boje pratile su reljefno istaknute materijale, kako tradicionalne tako i istraživa?ke, eksperimentalne provenijencije. Koloristi?ka zasi?enost površine uvijek je bila u ravnopravnom odnosu s istaknutom materi?noš?u, ?ak i kada je u pitanju bilo klasi?no ulje na platnu. I na grožnjanskom predstavljanju autor ostaje vjeran svojim prvobitnim interesima, s tom razlikom što ovoga puta slika – papirom. Tajlandska tradicija ru?ne izrade papira poslužila je Hadžialjevi?u kao dobrodošao pomak prema nekim potpuno novim kreativnim iskustvima. U juhu papirne pulpe Burhan je prije njezinog sušenja umetao raznobojne papirne segmente (vrpce, smotuljke, male i ravne površine ru?no ra?enog papira…), koji su nakon sušenja postali konstitutivni dio površina. Za tako nastale radove autor ?e re?i da su monotipije, mada nama na pamet pada usporedba s fresko slikarstvom koje vrijeme mogu?e kreativne intervencije ograni?ava vremenom koje je potrebno za sušenje podloge. Bez obzira na tehnologiju nastanka, rezultati se nalaze na stjecištu tehnika kao što su slikarstvo, kolaž, reljef, ready-made, pa ?ak i crtež. Estetski u?inci, pak, svoje ishodište imaju u kombinaciji geometrijske apstrakcije i tašizma i u reminiscencijama koje ?ine autori poput Miróa, Kleea, Klinea, Smithsona ili Fontane, uz dodatak univerzalnih, arhetipskih dekorativnih shema izvedenih pomo?u raznobojnih trokuti?a. Simetri?na centri?nost Burhanovih slika, njihova vizualna ravnoteža i koloristi?ka usuglašenost, naglašena taktilnost koloristi?ki akcentuiranih površina i neutralnih pozadina, ?ine ih važnim poetskim doprinosom kako užoj istarskoj, tako i hrvatskoj umjetni?koj situaciji po?etka novog stolje?a.«  (N.T.)