MLADEŽ KOJA STVARA PROMJENE
Video uradak „The Sun of Freedom“ 18-godišnjeg Rovinjca Paola Gentilinija biti ?e prikazan u New Yorku, Bostonu, Londonu i San Franciscu u sklopu programa „Youth producing change“ (mladež stvara promjene) Human Rights Watch International Film Festivala. Tim smo povodom porazgovarali s mladim rovinjskim enfant-prodigeom.
Jako si mlad, a ve? si zaredao niz uspjeha u mnogim poljima. Kako si se približio filmskoj umjetnosti?
U 8. razredu osnovne škole dobio sam na poklon kameru, i tada sam po?eo snimati sve što je bilo oko mene. Uz kameru dobio sam i prve programe za audio/video montažu. Po?eo sam eksperimentirati slikom i glazbom, i shvatio da me to jako intrigira. S vremenom su rezultati bili sve bolji, a ja sam po?eo „gubiti o?i“ pred ekranom editiraju?i snimke. Potom smo u školi dobili zada?u da snimimo kratku pri?u na audio kaseti, a ja sam profesorici predložio da to bude film. Snimili smo ga, i svi su bili zadovoljni.
Kako je došlo do prijave na Human Rights Watch International Film Festival?
Tekst natje?aja poslali su mi iz zagreba?ke udruge “Igra”. Pošto sam ve? bio snimio jedan uradak na temu ljepote života i ljudskih prava, odlu?io sam se prijaviti na natje?aj. Vijest da je moj uradak primljen jako me obradovala, jer si takvo što nisam o?ekivao.
Tvoj kratkometražni film prikazat ?e se u tri ameri?ka grada i Londonu. Namjeravaš li prisustvovati na nekoj od projekcija?
Ako budem bio u mogu?nosti, naravno. Zasad je na festival pozvan samo moj film.
Rovinj nije veliki, niti filmski grad. Je li teško biti “videomaker” u Rovinju?
To je prekrasan turisti?ki grad ali, iskreno, što se ti?e filma, Rovinj ne pruža mnogo prilika. Mislim da bi se trebalo pružati više pažnje mladima. Priznajem, mnogo toga ne bih bio u stanju u?initi bez podrške Zajednice Talijana i pojedinih ljudi koji su shvatili moj potencijal. Za po?etak, teško mi je na?i glumce za svoje filmove. No, ?esto mi oko toga pomažu bliski prijatelji, koji pristaju glumiti. Nažalost, ne mogu ra?unati na profesionalce.
Osim priznanja za video uratke, nagra?en si i u poljima vizualne umjetnosti, poezije, proze, itd, a prošloga ljeta sura?ivao si i na jednoj kazališnoj predstavi.
Aktivan sam u svim poljima, a od ranog djetinjstva osvajam razne nagrade. Što se ti?e likovnih umjetnosti, vrhunac sam dostigao prvom nagradom na pore?kom Ex-Temporeu, a sudjelovao sam i tri godine na “Novigradskom prolje?u”. Zanima me design, fotografija, izdra?ivanje internet stranica. Osim toga, prošloga ljeta asistirao sam redatelju Massimu Dobrovi?u na predstavi “The beginning of Pop Culture”. Bilo je to interesantno iskustvo, no ipak najviše volim film, jer je spoj svih umjetnosti - likovne, dramske i glazbene.
Napisao si i scenarij za jedan film.
Napisao sam scenarij radnog naziva “Kid’s Playground” (Dje?je igralište). Tema je pedofilija i dje?ja prostitucija, a scenarij je inspiriran istinitim doga?ajima. Htio sam snimiti film za festival “Babelgum”, ?iju komisiju predsjeda Spike Lee. No, bilo je neizvedivo: tema je preškakljiva, nije bilo mogu?e na?i glumce izme?u 10 i 14 godina, što je i shvatljivo. Mislim da i naše društvo nije spremno za takve filmove, a o tim temama bi se trebalo pri?ati.
Zar ne misliš da si premlad za obra?ivanje takvih tema?
Ne. Zašto da snimim taj film za pet godina, kada i ako budem afirmiran kao redatelj, kad sam zagrijan za ovu temu u ovom trenutku?
Što namjeravaš nakon srednje škole?
Htio bih upisati režiju, no ne ciljam na jedan grad ili jednu državu. Namjeravam se prijaviti na prijamni ispit na nekoliko akademija diljem Europe. No, zasad sam još u?enik srednje škole koji u slobodnom vremenu pokušava nau?ti što više o filmskoj umjetnosti. Za upis na bilo koju akademiju traži se mnogo znanja, no i sre?a ima svoju ulogu.
