HDLU ISTRE, PETAK, 5. LIPNJA U 19 SATI
Otvorenje izložbe u sklopu selektiranog tematskog projekta HDLU-a Istre „Umjetnost i politika“ održati će se u petak, 5. lipnja 2020., s početkom u 19 sati u galeriji HDLU-a Istre u Zagrebačkoj 4 u Puli.
POLITIKA U UMJETNOSTI I UMJETNOST U POLITICI
U suvremenom smislu pojam „umjetnost i politika“ podrazumijeva ne samo usko djelovanje političke umjetnosti kao žanra, nego ukupan dinamički odnos politike i umjetnosti u stvarnom životu, njegov aktivan odnos u neoliberalnom kapitalizmu i svim segmentima društvene zajednice.
Za razliku od predmodernističke umjetničke prakse, koja je egzistirala kao političko sredstvo feudalne elite i klera, u modernizmu novostvoreno građansko društvo prepoznaje umjetnost kao mogućnost vlastite afirmativne snage te u skladu s tim estetika modernizma postaje prostor klasne i političke borbe rastuće buržoazije i građanskog društva.
Izgradnjom cijelog umjetničkog sistema, infrastrukturom odvojenom od feudalnih i crkvenih utjecaja, umjetnost postaje instrument političke borbe i u njenoj autonomnosti prepoznajemo težnju građanskog društva koje svoju narastajuću ekonomsku moć želi učvrstiti kao političku snagu neovisnu od patronata države i crkve.
Dakle, modernizmom počinje politizacija umjetnosti ne više samo u smislu teme i forme, nego i organizacije i umrežavanja umjetnosti u institucionalni okvir, pod kojim podrazumijevamo sav taj novi prostor - od muzeja, galerija, ateljea, sajmova do kustosa, kuratora i umjetničke kritike.
Postmodernistička umjetnička praksa od sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog stoljeća obračunava se s historicizmom visokog modernizma koristeći kolaž, pastiš, citat, montažu i sl., te tako postavlja kanon da su pluralnost i heterogenost povijesnih tragova uvjet umjetničkog stvaranja na postmodernistički način.
Sredinom devedesetih eklektični postmodernizam kao pastiš povijesnog i suvremenog podvrgnut je kritici teorijske prakse s ciljem obrata ka suvremenosti. Ovaj obrat s formalistički orijentirane povijesti moderne umjetnosti ka studijama suvremene vizualne kulture usmjerio je interes različitih umjetničko-teorijskih praksi sredinom devedesetih prema kulturi zabave, potrošnje, politike, medija i svih oblika svakodnevice, čime je kontekst visoke umjetnosti relativiziran, a hipertrofirana interpretacija marginalizirala je umjetnički predmet i ukinula imperativ zanatske izvrsnosti kao jedan od uvjeta umjetničke proizvodnje, drugim riječima ovo razdoblje karakterizira zasićenost svijeta
umjetnosti klasičnim likovnim izrazom i histerično traženje nove arene za umjetničku praksu.
Ova suvremena umjetnička zbivanja koja postavljamo u razdoblje na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće karakteriziraju uporaba dokumentarnog materijala, rad na društvenoj stvarnosti i umreženje umjetničkih praksi u neposredan trenutak suvremenosti.
(rex)
