SVI SMO NEGDJE U ŽIVOTU STATISTI
Već devetu godinu zaredom pulska Galerija Makina svojim se programom pridružuje Pulskom filmskom festivalu. Voditelj Makine koja ove godine ima jubilej svojeg prvog desetljeća, Hassan Abdelghani u pozdravu je prisutne podsjetio da je uspješna suradnja s Pulskim filmskim festivalom broji već svoju devetu godinu te kako se i jubilej suradnje valja sljedeće godine prigodno i sasvim posebno obilježiti. Ova galerija sa svojim izložbama fotografija zapravo je prirodan spoj s Festivalom te je Puljanima i njihovim gostima već duboko osvijestila postojanje fotografa na filmskom setu pa i bitnost njihovog fotografskog oka za film.
Tako se nizu fotografa s filmskog seta koji su ovdje izlagali, pridružio i fotograf Jasenko Rasol, inače filmski i televizijski snimatelj. Rasol se ovdje predstavlja s izložbom jednostavnog, opisnog, ali istovremeno i višeslojnog naziva: Statisti koji, točno kazuje o kojoj se radnoj poziciji fotografirani modeli nalaze, ali i čestu životnu poziciju ljudi općenito. Upravo je na ovu metaforičnost ukazala i ravnateljica Pulskog filmskog Festivala, Gordana Restović: „Svi smo mi negdje u životu statisti.“ Pohvalivši sjajnu atmosferu koja se u pravilu događa uslijed obilaska svih izložbi u Makini, Restović je prisute pozvala da uživaju na 66. Pulskom filmskom festivalu koji uz zanimljiv popratni program, donosi pregrš sjajnih filmova nacionalne i strane produkcije za sve generacije.
Abdelghani je čin otvaranja izložbe oduševljeno zaokružio: "Ima li išta bolje: Festival, fotografija, Rasol, statisti!?" Kako je kustos ove izložbe i sam umjetnički fotograf s iskustvom fotografa na filmskom setu (Sve džaba, Kenjac, Buick rivera,White lighting…), tim je kompetentnije njegovo oduševljenje koleginim radom koji nakon puta od umjetničkog fotografa, preko snimatelja i autora priloga za Reuters za vrijeme Domovinskog rata do profesionalnog snimatelja i direktora fotografije na filmu još uvijek nalazi vrijeme za fotografiju.
Rasol je Statiste "hvatao" na setovima filmova pet filmova na kojima je bio profesionalno angažiran, to su: Ljubav ili smrt, Danijela Kušana; Zvizdan, Dalibora Matanića; Sve najbolje, Snježane Tribuson; Bijeg do mora, Veljka Bulajića te Dnevnik Diane Budisavljević. Posljednji ima svoju svjetsku premijeru upravo na ovogodišnjem Festivalu, 18. srpnja u 21.30 u Areni, a u ovom igrano-dokumentarno filmu čiji žanr i vrijeme radnje podrazumijevaju potrebu oštrog i iskusnog snimateljskog oka, Rasol je direktor fotografije.
Iz filma u film, a sudeći po rasponu godina u kojima su filmovi snimani, dakle od 2014-2018, Rasol posvećeno gradi seriju fotografija onih koji u filmskom kadru ispunjavaju prostor iza glavnih glumaca. Autor izvlači statiste u prednji plan, snima njihovu osobnu mimiku i gestu, dok oni pokušavaju nositi istovremeno i zadani zadatak u filmu. Rasol statiste, za koje kaže da su na filmskom setu na dnu hranidbenog lanca, isključeni su iz glavnog zbivanja na filmu, istovremeno nebitni i neophodno potrebni, u kadrovima koji bi bez njih bili krnji, portretira u parovima koji funkcioniraju kao jedan lik.
Povezani ničim doli filmom o kojem najčešće malo ili ništa ne znaju, Rasolove statiste spaja mjesto, kostim i dana „uloga“, ali ipak u svim duetima vidimo otklon jednog modela od drugog, očit u smjerovima tijela i gotovo uvijek prisutnom bar onom malenom tjelesnom razmaku koji upućuje na nepoznavanje i slučajno nalaženje u istom kadru. Prvi plan u kojem se ovdje nalaze, upadljivo je kriv i izokrenut. Kao bilo gdje u životu, statisti se na filmu slučajno susreću, prolaze iza glavnih glumaca i radnji, statiraju dok se film o kojem odlučuju drugi događa.
Na koncu: "Široko gledano, pozicija statista na filmu metafora je geopolitičkih odnosa u kojima su veliki dijelovi društva (ili cijele nacije, pa i kontinenti) izuzeti iz procesa odlučivanja. No ako razgrnemo gusti političko-kamuflažni oblak unutar kojega nas se uvjerava da tome nije tako, uočavamo kako je svima njima također namijenjena uloga."
