PETAK, 15. LIPNJA U 21 SAT, GALERIJA MAKINA
Otvorenje izložbe fotografija Igora Zirojevića Pula Grad Interval III: "Pregaoci" održati će se u petak, 15. lipnja 2018. s početkom u 21 sat u galeriji Makina.
Kompleksnu povijesnu slojevitost Grada Intervala koji u samo nekoliko desetljeća mijenja nekoliko državnih ustroja, političkih uređenja, raseljavanja i doseljavanja, oštrih i bolnih amputacija starih ali i posve nesvakidašnjih transplatacija novih životnih energija koje se utkivaju u nasljeđene matrice urbaniteta, Igor Zirojević u završnom i posljednjem poglavlju zaokružuje vizualnom evokacijom nasljeđa socijalizma.
Nastavljajući praksu pomno režiranih kadrova s decentnim prisustvom protagonista zatečenih u specifičnim radnjama i situacijama proizašlima iz vrlo osobnog narativa, odnosno portretiranja vlastitog proživljenog iskustva, zamjetno je da fotograf oživljava onaj memorijski sloj u kojem osjeća i najveću pripadnost zbog jednostavne činjenice da je upravo riječ o vremenskom poglavlju koje obilježava njegove formativne godine i za koje se sasvim sigurno može ustvrditi da ga najviše inspirira na iznošenje vlastitih doživljaja.
Tihi "Stanari" iz aristokratskih austrougarskih vila čije je otiske u prvom dijelu trilogije evocirao i čije je tragove oživljavao po ruiniranim fasadama preko "Čuvara" čiji je red dešifrirao u gradnjama javnih ustanova od pošte i javnih kupališta do upravnih zgrada talijanskog perioda, u završnom se dijelu trilogije pretvaraju pak u u socijalističke "Pregaoce“- simbolične nosioce ostataka ideje nekog boljeg i humanijeg društva zapelog u crvotočini već odavno svršenoga „sutra“.
Ti novi protagonisti koje je usprskos njihovom diskretnom prisustvu unutar velikog i glasnog kadra arhitektonskog sloga namjerno odlučio označiti sada već pomalo i zaboravljenim terminom čija se etimologija uspostavlja iz praslavenskog termina koji označava upregnuće dok se sinonimska značenja šire u polju marljivosti, agilnosti, ustrajnosti i stalne misli o trudbeništvu i nesebičnom davanju više od onoga što se dati moglo ne bi li se dosegnule povišene oktave radničkog herojstva kao društvenog egzemplara rada za opće dobro, upravo su nositelji onih energija koje čine okosnicu trećeg intervala Grada.
U maniri svojevrsnog hommagea najduljem neprekinutom vremenu u kojem grad, po treći put, novim političkim ustrojem uspostavlja svoj urbanitet, posljednje poglavlje razumljivo nosi i najveći emocionalni naboj. Razvidno je to ne toliko u smislu evociranja općih mjesta poput Brodogradilišta Uljanik, projekcijskog prostora Kina Beograd, interijera Titove rezidencije ili simbola poznate postsocijalističke nostalgije poput rashoda vozila Zastave 101 ili spašavanja filmske 35ice u rukama poznatog pulskog glumca, već koliko zbog pomalo sjetnog tona intimnog odnosa koji je fotograf u posljednjem poglavlju uspostavio spram prostora kada je i njegovo oko iza objektiva bilo mlado i svijet oko sebe gledalo u nekom boljem i slavnijem izdanju.
(rex)
