IZLOŽBA SE U GRADSKOJ GALERIJI LABIN MOŽE POSJETITI DO 9. STUDENOG
U petak, 19. listopada, u Gradskoj galeriji Labin otvorena je samostalna izložba fotografija, austrijskog renomiranog, suvremenog autora Michaela Goldgrubera.
Program je to kojim Gradska galerija Labin nastavlja sa realizacijom projekata međunarodne kulturne suradnje, a ujedno i posljednji izložbeni projekt ovogodišnje izložbene sezone.

O autoru i radovima govorila je Tea Bičić, voditeljica programa Gradske galerije Labin te se publici sa nekoliko riječi na engleskom jeziku obratio i sam autor. Izložbu je u ime Grada Labina otvorio gosp. Borjan Batagelj, pročelnik za društvene djelatnosti Grada Labina.

Autor se predstavio radovima recentne produkcije, a svako je njegovo izlaganje obzirom na "karakter", odnosno tematiku radova koje izlaže zapravo "site specific" postav.

"Michael Goldgruber uglavnom radi s fotografskim i filmskim medijima, a bavi se kompleksnim odnosom čovjeka i prirode obilježenim medijski evociranim klišejima i romantičnim lajtmotivima, ali i ekonomskim interesima i ekološkim propitivanjima. Tako uz pojmove autentična priroda, divljina ili netaknuti krajolik stoje i pojmovi kontrola, regulacija, premjeravanje i upravljanje.

Imajući to na umu, umjetnik se sa svojim kamerama uvijek ponovno vraća na hrvatsku obalu u potrazi za fotografijama i kadrovima koji odražavaju ovaj odnos.

Radovi izloženi na ovoj izložbi nastali su tijekom njegovih redovitih boravaka u Istri, većinom na Rtu Kamenjak južno od Pule te u rudarskim predjelima u okolici Labina.

Za svojih pohoda snimio je fotografije koje govore o čežnji za netaknutom, veličanstvenom prirodom, ali koje istodobno u sebi nose i kulturološku konstruiranost te iste žudnje.

Unatoč tomu, ovi radovi ipak imaju karakter distopičnog scenarija čije je nepostojanje danas, na pragu razdoblja „postantropocena“, jednostavno nezamislivo.

Među Michaelovim radovima, na izložbi je postavljena panoramska zidna instalacija složena sa više od 400 pojedinačnih fotografija spojenih u panoramsku sliku. Pritom, ovi pojedinačni snimci svjesno nisu rađeni prema pravilima panoramske fotografije, a na taj se način onda stvara perspektivna iritacija i naglašava fragmentarna neprirodnost panorame.

Na ovim fragmentarnim, panoramskim, krajobraznim scenarijima nailazimo i na portrete ljudi bliskih istarskoj prirodi. U njihovom pogledu sadržan je romantični lajtmotiv veličanstvenosti, fokus je na očima, pogled je usmjeren u daljinu i prema horizontu. Dvokanalna video-instalacija projicirana na cijeli zid prikazuje formaciju oblaka iznad obzora Jadrana - izgled oblaka se vrlo sporo mijenja, nebo postaje sve tamnije... Popratni, elektronički generiran zvučni tepih čini da udaljenost i napetost nadolazeće fronte juga izgleda kao neka kazališna inscenacija prirodnog fenomena. Na monitoru ispred ove krajobrazne pozornice istodobno se prikazuje video-portret pastira s Kamenjaka. Sniman je nekoliko minuta kako, oslonjen o štap, usredotočeno i nepomično promatra obzor, a pritom ga ni vjetar, koji poteže i trza njegov kaputić, ne može omesti u kontemplaciji. On je savršen primjer usamljenog promatrača prirode.

U ovoj regiji koja živi uglavnom od turizma, klišeji i romantična očekivanja sudaraju se s gospodarski motiviranim realitetima i odgovarajuće prilagođenim izgledom krajolika i naselja. Prodaje se jadranski način življenja uparen s propagiranom izvornošću. Michael Goldgruber uzima si slobodu propitivanja ovakvog gledišta na primjeru Istre. Njegov je pogled vođen načelnom skepsom prema takvim idealnim slikama i lajtmotivima, pri čemu se to ne odnosi pretežno na opće raširenu i već dovoljno diskursiranu "preizgrađenost" i uništavanje cijelih predjela, osobito na obali, već na fragmentarne trenutke krajolika koji se nalazi u hibridnom stanju između kulturnog i prirodnog prostora.

Kao reakcija na ovakvo, uljepšano, romantično viđenje krajolika, Goldgrubera zanimaju snimke određenog trenutka percepcije na kojima nastaje element napetosti između unaprijed stvorenog očekivanja obilježenog romantičnim lajtmotivima i analitički, kritičkog načina gledanja.

Osim ovih kulturnih projekcija koje utječu na percepciju istarskog krajolika, tu su još i oni elementi koji, takoreći kao sirovine, čine sliku ove regije: krš, kamen, crvena zemlja, makija i pinije zasađene kao monokultura - no, i to ponovno treba shvatiti kao kulturološki fenomen..." (iz predgovora u katalogu izložbe)

Michael Goldgruber rođen je 1965. u Leobenu/Austrija.
Od 1986.-1990. bio je izvanredni student na Visokoj školi primijenjenih umjetnosti, dok je na Sveučilištu u Beču studirao povijest umjetnosti i filozofiju. Fotografsku izobrazbu odradio je kod Bernda Schillinga u Beču od1986. do 1989.
2012. dobitnik je stipendije za Austrijski foto atelje u Cite des Arts u Parizu, a 2015. stipendije u centru Contertype (Centar suvremene fotografije) u Briselu. 2007. godine dobio je Austrijsku državnu stipendiju za likovnu umjetnost, a 2015. međunarodnu nagradu za umjetničku fotografiju u Parizu -„La Quatrieme Image“.
Od 1988. do 2018. imao je mnogobrojne samostalne izložbe, među ostalima u Beču, Grazu, Linzu, Berlinu, Zürichu, Puli, Parizu, Briselu i New Yorku te je sudjelovao i na skupnim izložbama u Beču, Grazu, Linzu, Berlinu, Stuttgartu, Zürichu, Parizu, Mexico Cityju, Santiago de Chileu, Havani, Moskvi, Nižnjem Novgorodu, Šangaju, Bukureštu, Sofiji, Sarajevu, Beogradu, Zagrebu, Ateni i Bologni.
Živi i radi u Beču, jednom malom selu u štajerskim Alpama te u Istri/Hrvatska.

Izložba je realizirana u suradnji Gradske galerije Labin i Austrijskog kulturnog foruma Zagreb, a uz potporu i suradnju Pučkog otvorenog učilišta Labin, Grada Labina, Istarske županije i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Izložbu u Gradskoj galeriji Labin posjetite do 9. studenog 2018.
(Rex)