PREMIJERA PREDSTAVE »FURBA?ONA«
Istarsko narodno kazalište ?e 2. listopada kazališnu sezonu 2008./09. u svojoj ku?i zapo?eti vlastitom produkcijom, premijerom adaptirane komedije Angela Beolca Ruzzantea »Mušica« (»La Moscheta«, 1526.). Predstavu »Furba?ona« po tekstu Branka Lu?i?a režira Jasminko Balenovi?, a pet je uloga podijeljeno glumcima koji su jezikom ili ro?enjem bliski ?akavštini. Rije?ki glumac Denis Briži? u Furba?oni igra kuma Žvaneta, pulski glumci Romina Vitasovi? i Rade Radolovi? utjelovljuju likove Marju?e i Marinaja, Pepi?a interpretira profesionalni glumac Teo Tiani iz Rovinja, a za prolog, tj ulogu Škovacina je zadužen ?ovjek s Radija Alfredo Kocian?i?. Scenograf predstave »Furba?ona« je pulski slikar Robert Pauletta, kostimografkinja i izra?iva?ica kostima je Marinela Jeromela, a skladatelj Bruno Krajcar. Svjetlo je oblikovao Mako Bolkovi?, suradnica za scenski pokret bila je Andrea Gotovina, a scenografiju je izradio pore?ki tandem Ivan Dobran-Silvio Živkovi?. Kao i uvijek u predstavama INK-a majstor scene je Goran Šaponja, majstor svjetla Dario Družeta, majstor tona Miodrag Flego, rekviziterka i garderobijerka je Desanka Stjepanovi?, a inspicijent Manuel Kau?i?. Osim premijere, 2. listopada 2008. godine, u 20 sati, najavljene su i ?etiri reprize, 3. i 4. listopada u 20 sati te 6. i 7. listopada u 12 sati i 30 minuta. Prenosimo dio teksta »Furba?ona ili ki ?e ga kemu prvi fikati« koji je uz premijeru »Furba?one« napisao Branko Lu?i?: „La Moscheta“ je nastala negdje izme?u 1528. i 1529. godine, ime dobiva po frazi “parlar moscheto” ili govoriti gradskim padovanskim govorom koji stoji nasuprot ve?eg dijela teksta pisanoga seoskim dijalektom padovanskog zale?a. Želi li se razumjeti duh vremena nastanka komedije valja osobito naglasiti da je u isto vrijeme napisano i Kopernikovo revolucionarno djelo (u našim kazalištima najpoznatija kao Mušica), prva renesansna komedija, talijanskog autora Angela Beolca RuzzanteaDe revolutionibus orbium coelestium. Svi likovi komedije i svi njihovi odnosi postavljeni su u okružje ljubavne strasti, žudnje i putenosti. Stoga je moju istarsku interpretaciju (zacijelo ne pridaju najve?u vrijednost. Biti, za njih zna?i živjeti na na?in nadasve ?iste, bolne, bezuvjetne i neponovljive, ljubavi, zapravo ljubavi prema ljubavi, temeljno pitanje Beolcova ljubavnog ?etverokuta glasi: Furba?ona) vodila slutnja: Beolco daje naturi prednost pred kulturom – njegovi su likovi prije svega krv i meso, koji moralnim kategorijamause, nase i podase. Umjesto ideala velike, viteške, jedinstvene iki ?e ga kemu prvi fikati (tko ?e ga komu prvi uvaliti)?... Beolco je uspostavio ravnotežu u svijetu svojih likova. U igri ljubavi su svi nešto dobili i nešto izgubili. I na kraju štorije pr?i su ostali cili a koza sita.« (Nevena Trgov?i?)
