Plemenita periska umire diljem Jadrana, nada su rovinjske bebe

U PULSKOM AKVARIJU NALAZI SE 90 PERISKI OD KOJIH JE SAMO 29 ZDRAVO
Na Lastovu su samo dvije žive periske, a na Kornatima tek 3-4 zdrave jedinke. U pulskom Akvariju koji se bavi uzgojem i očuvanjem 90 je periski no samo 29 je zdravo.

Situacija je loša, ovo je prirodna katastrofa. U Pučišću u bračkom zaljevu, a ni na Hvaru ronioci nisu našli ni jednu živu plemenitu perisku, samo stotine mrtvih. Rekao je to Alen Soldo s odjela za studije mora Sveučilišta u Splitu za 24 sata.  Slično govori i Hrvoje Čižmek, predsjednik Društva 20.000 milja za situaciju na Lastovu, gdje su pronađene samo dvije periske, a na Kornatima tek 3-4 zdrave jedinke. Ujedno su one i nada jer će iz njih niknuti nove generacije jer, kako Čižmek kaže, pokazuju otpornost na parazita koji je u cijelom Mediteranu prouzročio pomor ove vrste. - To vam je kao korona, jednostavno se neke jedinke pokažu kao asimptomatske - dodao je Čižmek.

Pomor periske dogodio se i na ušću rijeke Neretve. Volonteri iz Ornitološkog društva "Brkata sjenica" prvi su uočili uginule periske. Bariša Ilić pri obilasku primijetio je ljušture periski i tada je pomislio kako se radi o malom broju, ali nakon što je došla oseka iznenađenju nije bilo kraja. Ne njih dvadesetak, već stotine uginulih ljuštura periski sablasno je prekrilo sprudi ušća Neretve. Nakon što su obišli cijelo ušće na nekih sedamsto metara našli su oko tisuću i dvjesto uginulih periski i zaključili kako se radi o pravom pomoru i na ovom dijelu baš kao i na cijelom Mediteranu.

Tužni podaci stižu i iz Pule u čijem se akvariju uzgajaju i čuvaju periske.
- Sve su naše periske žive, ali samo tridesetak koje smo uzeli u listopadu prošle godine su zdrave. Periske koje smo prikupili ove godine isprva su se pokazale negativne na parazita Haplosporidium pinnae i mikrobakteriju, da bi se i one sve razboljele u lipnju kako se temperatura mora povećavala. Jako ih je teško održavati na životu zbog hrane koja im treba, ali ovih tridesetak smo odvojili na sigurno i držimo ih na temperaturi ispod 13,5 stupnjeva, na kojoj se bakterija ne može razmnožavati - rekla je dr. Milena Mičić, vlasnica Akvarija. - Često se govori da je toliko fina da jedne ženske rukavice od morske svile stanu u polovicu orahove ljuske - objašnjava Čižmek i dodaje kako se kroz povijest čovječanstva od morske svile tkala odjeća za kraljeve i visoko svećenstvo.

Dodala je i da je u Akvariju trenutačno 90 periski, a iako je njih 30 posve zdravo, ostale su “živahne” i djelatnici se nadaju kako će se razmnožiti upravo u razdoblju koje slijedi jer je sredina kolovoza “to vrijeme”. Dodaje i kako nadu u spas periski daju i bebe periske otkrivene u brijunskoj luci, gdje ih je 50 posto preživjelo.

Soldo apelira na ljude da ako imaju informacije o periskama dojave najbližim institutima ili Ministarstvu gospodarstva na vrste@mzoe.hr. koje provodi akciju “Jeste li ih vidjeli?” za očuvanje ove vrste. - Periska je endemski školjkaš Mediterana, u Hrvatskoj je zaštićena vrsta te je jedan od najvećih školjkaša na svijetu. Raste na dubinama od dva do 30 metara, najčešće na livadama morskih cvjetnica, a može doseći visinu od 120 cm i starost do 50 godina. Svijetlosmeđe je boje, a u pravilu je uvijek ‘odjevena’ u gusto ruho morskih algi, spužvi i manjih školjaka. Oblika je šiljatog trokuta okrenutog naopako pa je zovemo i ‘morska krila’. Za dno je učvršćena bisusnim nitima koje je čvrsto drže zavezanu za morsko dno - objasnio je Čižmek.

Periskine rastezljive bisusne niti ujedno su tvari od kojih se dobiva morska svila, koja je, kako Čižmek kaže, jedna od najčudesnijih, najfinijih i najrjeđih tkanina na svijetu. - Jedan od prvih povijesnih dokaza o postojanju morske svile predstavlja zapis ranokršćanskog pisca Tertulijana iz oko 200. g., koji navodi kako ‘nije bilo dovoljno samo češljati i sijati materijale za izradu tunika, nego je bilo potrebno ići u ribolov za izradu odjeće’. Prvi opipljivi dokaz o postojanju morske svile je fragment tkanine iz 4. st. pronađen u ženskoj grobnici u rimskom naselju Aquincum, u današnjoj Budimpešti. Postoje i pisani tragovi kako se morska svila proizvodila i na istočnoj obali Jadranskog mora, o čemu govore rimski car Dioklecijan, putopisac Alberto Fortis te geograf i statističar Wenzel Carl Wolfgang Blumenbach - objasnio je istraživač.


Danas je drevno umijeće tkanja morske svile gotovo nestalo. Baštinu čuvaju tek nekoliko žena s otočića Sant’Antioco, nedaleko od Sardinije - zaključio je Čizmek za 24 sata.

(REX/Izvor: 24 sata)

Facebook komentari