Osvrt na 21. izdanje Moja ulica moja ekipa

MALONOGOMETNI SAN VEĆ RAZMIŠLJA O 22. KAPICI
Sportsko društvo Hakl efikasno i sigurno i ove godine odradilo je 21. malonogometni turnir Moja ulica   moja ekipa 2009 Suzuki motortech. Kada u mjesecu darivanja, a unatoč snijegu i neizbježnim odgodama kroz samo jednu dvoranu i to Dom sportova Mate Parlov prođe rekordnih 118 ekipa jasno je da postoji sinergija koja veže sve sudionike turnira. A na terenu, pogotovo kada se približava četvrt završnica teško je svima. Od profesionalaca, Potpićana 98 ABS koji je ovoga puta ipak platio danak gotovo svakodnevnog igranja diljem Hrvatske ali i u inozemstvu pa sve do Šijane koja i nadalje njeguje kult kvartovske momčadi kojoj je uvijek i samo u prvom planu dobar i brz mali nogomet u pravilu sve diže na noge. Kako oni ove godine ipak nisu novost, turbo brzina Šijanaca razbijala se na postavljene obrane koje su donekle shvatile da preuzimanja igrača koji lete nema. Uspone i padove koje su znali kontrolirati hakleri iz Malinske naplatili su osvajanjem pokala koji nakon pune 24 godine ide ća priko Učke. Premda se od pobjednika očekuje euforija, najbolji golman turnira Miljan Vukelić iz TNT najprije je priznao da je u šoku te iskreno kazao:"Do sada smo na penale izgubili barem milijun puta. U Puli sam očekivao reprizu."
Ništa rječitiji nije bio ni najbolji igrač turnira Leo Plecić koji je na čestitke samo odmahnuo rukom te pojurio suigračima u zagrljaj koji će nakon osvojenog prvog mjesta imati i što ulupati na putu do Malinske. Ako su veliki znali slaviti, kako se tuguje i srce ostavlja na parketu pokazali su klinci do 11 godina koji su treću godinu za redom odigrali Malu ulicu. Najviše tuge naravno se vidjelo u poluzavršnim mečevima u kojima, nakon ispadanja, suze i ležanje na parketu nisu mogle ublažiti riječi trenera ali i roditelja koji su u nedjelju nakon svega sigurno imali tešku i dugu noć. A pobjednici, NK Istra 1961 nije zaboravila da i u pobjedi treba imati suparnika Mladost iz Fažane koja bez okolišanja u svojim redovima ima igrače koji bi već sada mogli biti mini kopije recimo Zajeca ili trkljavog Cerina. Treba pohvaliti i golmana Ivana Vučerića kojem će kroz koju godinu gol biti dati uistinu teško. Za kraj ostaje publika koja zaslužuje barem 1.500 pojedinačnih pokala za vjernost. Oni su i ovog puta pokazali da su probrani gledatelji koji uporno navijaju za slabijega i spremno zviždi na sudačke nepravde koje ove godine na sreću nije bilo previše. Dogodine, sve ispočetka. Pokal iz Malinske mora se vratiti u Istru odnosno u Pulu čule su se štorijce za šankom gdje se uglavnom čuju i najbolje ribarsko - nogometne priče. (M.Š.)

Facebook komentari