Osvjetljavanje dimnjaka i ravnanje šahtova

Osvjetljavanje dimnjaka i ravnanje šahtova-65484

STRUGALICA
Piše: Damir Strugar
Bogami se zahuktala s planovima i radovima efikasna gradska vlast Pule! Moram je, dakle, javno pohvaliti! Što evo i činim...Nakon što su im jaja napunili projekti tipa "Bazen", "Kružotok Vidikovac" i "Livada to jest bara na Verudi" zvana "Trg kralja Tomislava", agilni su gradski oci i operativci komunalnog uređivanja i prostornih planiranja pljunuli u ruke, uzeli lopate i krampove, te krenuli, u zasada, ipak samo planove...

Kako ih se ne bi optužilo da prodaju samo dim i da ih visoki izvori stranke na vlasti IDS i sitni politikanti zbog vlastitih interesa opet ne bi poskrivečki špijunirali kolumnu "Strugalica", gradski su se lumeni dosjetili da ne bi bilo loše osvijetliti ogroman tvornički dimnjak na početku Kandlerove ulice. Ideja osvjetljavanja dimnjaka je genijalna i sjajna, pogotovo što znamo da je Kandlerova ulica toliko mračna i stravična da u njoj ne bi preživio ni Jack Trbosjek, a kamoli dobri detektiv Sherlock Holmes! Dotičnu ulicu neki zlobnici nazivaju "Ulica polomljenih nogu" a jedan je šaljivac nazvao "Ulicom umjetnika"!

Međutim, po opće prihvaćenom mišljenju građana Pule,u njoj ne bi mogle kvalitetno ordinirati ni čestite prostitutke! Naime, iako je u današnjoj zgradi Ugostiteljske škole poznatoj kao Lipa, na početku te opskurne ulice, nekada bila javna kuća i popularni bordel, prostitutke u Kandlerovoj ulici zasigurno ne bi mogle raditi! I to zato jer bi im štikle, odnosno potpetice, mogle upasti u prazne fuge između grbavih ploča koje nagrđuju
karizmatski mračnu i ogavnu Kandlerovu ulicu.

No pustimo mi sad osvjetljavanje dimnjaka, kad već nismo u stanju godinama poravnati kamene ploče i osvijetliti Kandlerovu. PR menadžeri iz agencije "Manjgura" bi rekli: "Prebacimo fokus na nešto drugo!" Pa prebacujemo...Elem, kao što se dobru, poštenu i vrijednu dogradonačelnicu Elenu Puh Belci kao žrtveno janje šalje u neugodne razgovore sa građanima oko buduće izgradnje fantomskog bazena, tako se i legendarni problem rješavanja "Bulevara klaparajućih šahtova", inače crne točke pulskog prometa, prebacuje na nejaka pleća velepročelnika za komunalni sustav i prostorno uređenje Giordana Škuflića! I to na način da on vadi kestenje iz vatre, da rješava problem koji su drugi zasrali prije mnogo godina, a na način da osobno uzme čekić u ruke i poravna šahtove na Bulevaru, koji kloparaju li, kloparaju...

No, nema problema! Agilni i marljivi Škuflić, za kojega zaštitari na Forumu broj 2 kažu da prvi dolazi i zadnji odlazi s posla (dolazi u 7 h a odlazi u 19 h, a saznajem da liječnici kažu da je strašno ormšavio i zbog stresa narušio si zdravlje), odlučno je krenuo u rješavanje tog misterioznog problema. Teško je zapravo shvatiti na koji način i zašto ti poklopci pod kotačima automobila na Bulevaru toliko zveče?!? Misterij je to poput onoga zašto je i kako Korado Korlević svojedobno ušao i potom brzo izašao iz HDZ­a. No, da se mi vratimo Škufliću!

Nakon što je doznao da je to "Problem Pule broj 1", ažurni se pročelnik Škuflić u društvu ovog novinara hitno provozao Bulevarom i pedantno u svoj crni notes popisao broj klaparajućih poklopaca šahtova. I to od križanja sa semaforima kod Glavne pošte, pa do križanja kod Mornaričkog parka sa odvojkom za Stoju i ulicu koja vodi prema Tvornici Cementa. Gospodin velepročelnik Škuflić je u svoj notes uredno zapisao da je klepetalo i zvonilo točno 15 poklopaca od šahtova prilikom prolaska našeg automobila Bulevarom.

Kako taj problem riješiti, da li šahtove pomaknuti prema sredini ceste da ih auti kad prolaze ne gaze ili ih ojačati posebnim armaturima da ne zvone i klaparaju, na već sad postavljenom mjestu, ostaje u obavezi pročelnika Škuflića da riješi. Za godinu, dvije, tri, kad li već...

Za to vrijeme građanima Pule ostaje da se bave ozbiljnijim problemima. Jer evo, koliko sutra, započinje javna rasprava o promjenama PUP­a, GUP­a i prijedlogu Urbanističkog plana uređenja Rive. Znate i sami, to su beskrajne i beskrvne rasprave koje traju mjesecima, godinama ili duže. A sve sa ciljem da se vječno diskutira i pametuje, a da se nikada ništa konkretno ne uradi. Jer kako nas uče naši pametni političari, poštivanje
procedure je osnova demokracije. A kad je tako, nastavimo dalje sa šupljom pričom...