Održan okrugli stol na temu Rojca:

JAVNOST IZMEĐU POTENCIJALA I POTREBA
Sinoć je u MMC - u Luka, u organizaciji Društva arhitekata Istre održan okrugli stol pod nazivom: Rojc – javnost između potencijala i potreba. Pored velikog broja posjetitelja, korisnika Rojca i članova Društva arhitekata Istre, okrugli stol posjetili su i političari te predstavnici kulture.
Na okruglom stolu, gdje nisu izostali visoki tonovi sudjelovali su; Giordano Škuflić, , Pročelnik Upravnog odjela za prostorno uređenje, Erik Lukšić, Pročelnik Upravnog odjela za  društvene djelatnosti Gordana Lanča, Služba za zastupanje Grada, Dušica Radojčić, članica Koordinacije Rojc, Marko Grbac Knapić, član Koordinacije Rojc, Marko Perčić, član Pulske grupe, član Društva arhitekata Istre, a Damir Prhat, Pročelnik odjela za komunalni sustav i imovinu nije prisustvovao okruglom stolu zbog smrtnog slučaja u obitelji, a umjesto njega prisustovao je Bernard Zenzerović. Okrugli stol moderirao je Leonid Zuban, član Društva arhitekata Istre.
Na samom početku Dušica Radojčić iznijela je kratku povijest Rojca, koji danas predstavlja jedinstveni prostor u Hrvatskoj a i šire, kao tvornica multi-kulture koja unutar sebe broji čak 104 udruga i kao takva se treba razvijati. Erik Lukšić smatra da ne postoje nerješiva pitanja i kako treba razvijati komunikaciju radi iznalaženja idealnog rješenja koje će svih zadovoljiti.  Marko Grbac Knapić smatra da Grad nije dovoljno upoznat sa stanjem Rojca, a Marko Peršić ustvrđuje da velika zgrada treba veliki prostor ispred sebe i kako je šteta odcjepljenja čestica.
Giordano Škuflić iznosi tvrdnju kako Grad nema namjeru graditi tamo parkirnu garažu, već samo javni parking i skreće pozornost na neiskorištenost tog prostora i premali broj manifestacija. Na to mu odgovara Marko Grbac Knapić kako se oni nisu pobunili oko parkinga toliko, već oko naplate parkiranja. Konstatirajući da osim što služi kao poligon za auto školu već i ima svrhu parkirališta. Ujedno smatra i da je to jedini slobodni prostor u gradu, zadnji slobodni prostor i za takvog se treba boriti, a potez Grada je nekorektan jer se nije konzultirao sa korisnicima Rojca.  Na to se nadovezuje Dušica Radojčić kako se Rojčani boje naravi grada, koji bi jednog dana mogao prodati odcjepljenu česticu, jer po GUP-u tamo je predviđena garaža, a razočarenje korisnika je bilo još veće jer su o namjerama grada doznali tek preko medija.
Pomalo prašine je digla izjava Gordane Lanča koja smatra da ljudi „brkaju“ pojmove. Pravničkim vokabularom ustvrđuje kako korisnici Rojca nemaju nikakve pravne nadležnosti i kako odluke zakonom može samo donositi grad.
Marko Peršić iznosi činjenicu da prazna površina ima vrijednost zbog Rojca i da parking tamo može malo pomoći Gradu, ali može puno više upropastiti postojeću situaciju. Kao jedan od motiva grada  zaključuje činjenicu kako bi vrijednosti nekretnina između Rojca i centra grada dobili na većoj vrijednosti zbog povećanja cirkulacije pješaka.  Bernard Zenzerović podsjeća prisutne da je Grad Pula kupio Rojc, i kako neiskorištena površina ne koristi nikome. Tvrdi kako bi javni parking riješio problem parkiranja na Monte Zaru i kako će taj prostor uvijek biti pristupan za potrebe raznih manifestacija.
Iz publike uzima riječ Emil Jurcan: „Urbanistički gledano u nekom širem smislu na tom prostoru ima smisla samo garaža, jer pola platoa na samo jednom katu može primiti broj vozila kao cijeli plato. Tako da, gledano u širem smislu, tamo nema smisla graditi parking, a u očima GUP-a metaforički iznosi da je to prostor pola nokta i da se rješenje mora naći u komunikaciji sa korisnicima. “ Ujedno ustvrđuje da po europskim standardima zgrada veličine Rojca koja premašuje 30 000 kvadratnih metara mora imati prostor od barem 1000 parkirnih mjesta za vlastite potrebe.
Pri kraju same rasprave iz publike javlja se Bruno Nefat koji konstatira kako je Rojc mala tvornička produkcija i kako Grad mora raspisati natječaj za traženje koncepta. Smatra ga kao duže rješenje, ali koje bi kao rezultat sigurno imao dobrih rješenja.  Za kraj poslije 90 minutne intenzivne rasprave Erik Lukšić konstatira da je napravljen veliki pomak samim tim što se održao okrugli stol i optimistički misli da će se naći rješenje koje će zadovoljiti obje strane. (MANUEL ANGELINI)